Izjava hrvatskog predsjednika Zoran Milanović ponovo je izazvala međunarodnu polemiku, ovaj put nakon reakcije ministra vanjskih poslova Izraela Gideon Sa’ar. Povod su Milanovićeve riječi izrečene tokom rasprave o zahtjevu izraelskog ambasadora Gary Koren da Hrvatska protjera iranske diplomate.
Milanović je tada rekao da u Hrvatskoj „ne žele tuđe infekcije i bacile“, dodajući da to važi i za Iran i za Izrael. Upravo je ta formulacija izazvala snažnu reakciju iz Tel Aviva.
Sa’ar je izjavu ocijenio uvredljivom i otišao korak dalje, navodeći da je riječ o retorici koja je „antisemitska“ i da predstavlja napad na Izrael i na cionizam. Tako je verbalni sukob dobio i širi politički kontekst, jer je pitanje antisemitizma jedno od najosjetljivijih u međunarodnim odnosima.
Međutim, kada se pogleda cijela situacija, vidi se da je spor nastao na liniji političkog stila i diplomatske osjetljivosti. Milanović je poznat po direktnom, često provokativnom načinu govora. Njegove izjave ponekad zvuče kao da su iz kafanskog razgovora prenesene u predsjedničku kancelariju. Nekima je to „osvježavajuće“, drugima problematično, posebno kada se radi o osjetljivim međunarodnim temama.
S druge strane, reakcija izraelske diplomatije pokazuje koliko su riječi u geopolitici važne. Iz perspektive Izraela, svaka izjava koja se može protumačiti kao neprijateljska prema državi ili cionizmu vrlo brzo ulazi u zonu optužbi za antisemitizam.
Važno je primijetiti i još jedan detalj. Milanović je u istoj rečenici spomenuo i Iran i Izrael, pokušavajući poslati poruku da Hrvatska ne želi biti prostor za tuđe geopolitičke sukobe. Međutim, u reakcijama se fokus prebacio gotovo isključivo na dio koji se odnosi na Izrael.
To je čest obrazac u međunarodnoj politici: jedna izjava može imati više značenja, ali svaka strana naglašava ono što joj najviše odgovara.
Na kraju ostaje pitanje da li je Milanović zaista mislio ono što mu se stavlja na teret ili je riječ o još jednom primjeru njegovog nefiltriranog političkog stila koji često izaziva reakcije širom svijeta. Kako god se tumačilo, jasno je da u međunarodnim odnosima granica između oštre kritike i uvrede može biti vrlo tanka.
