KRAJ JEDNE ERE! Da li je ovo ‘sumrak’ NATO-a?

“Dali ste izbor između rata i sramote. Izabrali ste sramotu i imat ćete rat.” To su riječi kojima je Churchill grmio kada je tadašnji premijer Neville Chamberlain prije 87 godina napustio ovaj bavarski grad, držeći komad papira koji se pokazao besmislenim, piše Politico.

Da li bi to bila Churchillova reakcija na Trumpovu težnju da okonča rat u Ukrajini, uz uvjete za koje se Kijev i njegovi evropski saveznici plaše da će biti povoljni za Moskvu i značiti samo još jedan veći rat u nastavku?

Riječ “umirivanje” ovdje je na evropskim usnama, a za historijski osjetljivije – poput bivšeg britanskog ministra odbrane Bena Wallacea – eho Minhena oko 1938. čini se očiglednom referentnom tačkom.

Dok su se okupljali na samitu, evropski zvaničnici su i dalje bili u šoku zbog čitanja Trumpovog 90-minutnog telefonskog razgovora s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, kao i izjava američkog ministra odbrane Petera Hegsetha sredinom sedmice u Briselu.

Za bivšeg litvanskog ministra vanjskih poslova Gabrieliusa Landsbergisa, Hegsethovo upozorenje da će “realnosti” spriječiti SAD da budu evropski sigurnosni garant, najpreviđenija je i najzahtjevnija rečenica koja je došla od Hegsetha.

Drugim riječima — nema američkog backstopa.

Kraj jedne ere

Kao i drugi, Landsbergis osjeća kraj jedne ere.

“To bi moglo označiti dolazak sumraka NATO-a”, rekao je on i dodao:

“Pogotovo kada to kombinirate sa onim što će Washington uskoro objaviti — povlačenjem 20.000 američkih vojnika iz Evrope”.

Dok je Litvanac razgovarao s novinaron Politica u Minhenu, Hegseth je bio u Varšavi, nagovještavajući povlačenje trupa i upozoravajući već iznenađene Evropljane da je “sada vrijeme za ulaganje jer ne možete pretpostaviti da će američko prisustvo trajati vječno”.

Slično kao što je to bilo u SAD-u, neprestane, brze najave šoka i strahopoštovanja Trumpove administracije bile su preplavljujuće i dezorijentirajuće i u Evropi – kako je strategija, bez sumnje, osmišljena.

A američki zakonodavci koji prisustvuju samitu pokušavaju da pruže izvjesna uvjeravanja uznemirenoj Evropi – iako bez velike koristi.

Među njima je bio i senator Roger Wicker, predsjedavajući moćnog vijeća oružanih snaga Senata, koji je za Politico rekao da je Hegseth napravio „početničku grešku“ u Briselu:

„Ne znam ko je napisao govor – ali mogao je Tucker Carlson. Carlson je budala”, rekao je, umirujuće uvjeravajući da oko Trumpa ima mnogo ozbiljnih ljudi na koje on pazi.

Wicker je također napomenuo da se Hegseth već povukao na neke od svojih oštrijih primjedbi, ali je priznao da to još nije učinio kada je u pitanju to što Evropa gubi garancije američke sigurnosti — što potkopava član 5 NATO-a koji obavezuje članice Alijanse na kolektivnu odbranu.

„Trampov direktan pristup Putinu, u kombinaciji sa ministrom odbrane Hegsetom koji obavještava saveznike u Briselu da SAD preventivno pristaju na neke od ključnih ruskih zahtjeva prije nego što su pregovori uopće i počeli, predstavlja dvostruki udarac – ne samo Ukrajini već i budućnosti Evrope“, primetio je Keir Giles iz Chatham Housea.

Teritorijalne ambicije

“[Prihvatanje] da agresor može zadržati teritoriju koju je zauzeo u zamjenu za molbu za mir – paralele sa 1938. mogle bi biti jasnije samo da je Trump podigao poruku i rekao da ga je Putin uvjerio da nema daljih teritorijalnih ambicija u Evropi.”

U međuvremenu, govor potpredsjednika JD Vancea u Minhenu, usredsrijeđen na kritiku demokratske prakse u Evropi, ne čini ništa da ublaži brige u Evropi — kao ni onih pro-NATO Amerikanaca.

Primljen sa samo ponekim aplauzom, počeo je da govori o migracijama kao pretnji evropskoj civilizaciji.

“Prijetnja zbog koje se najviše brinem u odnosu na Evropu nije Rusija. To nije Kina, nije bilo koji drugi vanjski akter. A ono što me brine je prijetnja iznutra”, rekao je.

“Razmislite o smjelosti nekoga ko se kandidirao za čovjeka koji je inspirirao nerede protiv našeg Kongresa 2020. da dođe u Evropu i kaže: ‘Vi momci imate problema s demokratijom’”, rekao je akademik i bivši američki diplomata Michael McFaul, te dodao: “I mi imamo ustavnu krizu koja je u toku s prekoračenjem izvršne vlasti i zdravljem američke demokratije.”

Vance je također ignorirao ukrajinski rat.

“Mogao je iskoristiti govor da razjasni njihovu pregovaračku poziciju, ali je odlučio da to ne učini. Ovaj govor je bio za ljude kod kuće, a ne za ljude na samitu”, dodao je McFaul. Nije da McFaul daje evropskoj demokratiji čistu ocjenu, ali ovo nije bilo ni vrijeme ni mjesto za značajnu besmislicu, rekao je.

Prije tri godine, činilo se da je ruska invazija na Ukrajinu učinila NATO relevantnijim nego što je bio – nestala je potraga za raison d’être u svijetu nakon hladnog rata. Ali bilo je teško ovdje, prvog dana samita, otresti se osjećaja da smo svjedoci početka rascjepa. Naravno, samiti tokom Trumpovog prvog mandata također su imali osjećaj da su „SAD protiv Evrope“, ali njegov bivši tim za nacionalnu bezbjednost bi izgladio stvari. Perje bi bilo naborano – ne čupano.

A za Evropu, SAD ostaju izuzetna nacija, nezamjenjiva nacija koju treba prizvati u vrijeme nevolje. Kome se još sada obratiti?

Možda sebi.

Treba li šokirati Evropu?

Bivši njemački diplomata Wolfgang Ishinger rekao je za Politico da je „možda Evropu trebalo omekšati“, kako bi bila šokirana da bude više okrenuta naprijed i samopouzdana.

Njegov stav je da su evropski lideri djelimično krivi za situaciju koju sada žale. Imali su dovoljno upozorenja o tome šta bi drugi mandat američkog predsjednika mogao podrazumijevati, a ipak su se kretali presporo da povećaju vlastitu potrošnju na odbranu i udio u transatlantskom teretu.

Landsbergisov nasljednik Kęstutis Budrys slaže se da je Evropa zaostala.

„Kasnimo, zaista. Moramo ubrzati i pokazati da imamo pravu odbranu i da smo spremni i sposobni i obučeni za borbu”, rekao je.

Ali Budrys se nada da ovo nije “minhenski trenutak” kao prije 87 godina.

“Činjenica da spominjemo 1938. pokazuje da imamo svijest i to je znak da to nastojimo izbjeći. Da, postoji rizik da se neki elementi ponove, ali također možemo vidjeti kako to izbjeći”, rekao je. A to će zahtijevati da svi saveznici dijele “ozbiljnost situacije s kojom se suočavamo”, ako žele da očuvaju NATO.

Ali drugi se pitaju da li je sve ovo prekasno i strahuju da Trumpova administracija nije prijatelj već neprijatelj. Jedan visoki diplomata EU, koji je ostao anoniman, rekao je:

“Sada imamo savez između ruskog predsjednika koji želi uništiti Evropu i američkog predsjednika koji također želi uništiti Evropu.”

“Transatlantski savez je gotov.”