Sve se odvija jako brzo. U samo nekoliko dana dogodio se niz značajnih događaja. Kako ocjenjujete trenutno stanje u našoj državi u odnosu na srijedu, kada je Dodik potpisao ukaze o proglašenju zakona koje je donijela NSRS? Ko je, sportskim rječnikom rečeno, sada u prednosti – država ili onaj koji je ustao protiv nje?
Na nivou percepcije, kako kažete, sportskim rječnikom rečeno, u prednosti je država. Tome je najviše doprinijela izjava američkog državnog sekretara Marca Rubija, kojom se razbijaju tvrdnje koje dolaze iz Dodikovog okruženja da će i on i njegova politika destrukcije BiH imati podršku u Washingtonu. Da stvar bude gora po Dodika, nedavno je stiglo i pismo iz Washingtona kojim se potvrđuje da nema ukidanja američkih sankcija osobama s takozvane “crne liste”.
Ali, kako rekoh, to je stvar percepcije. Na nivou realnosti, borba se nastavlja i ništa još nije završeno. I dalje ostaje pitanje ko će i kako provesti odluke Tužilaštva BiH i sudova, uključujući i Ustavni sud. Također, slabo se obraća pažnja na još jednu činjenicu – ulogu Vučića i srbijanskih vlasti u svemu ovome. Dodik ima apsolutnu podršku Vučića za sve što radi. Štaviše, situacija u BiH i položaj Dodika biće jedna od glavnih tema, odnosno glavnih alata, u Vučićevom pokušaju da se odupre studentskim protestima širom Srbije.
Ključni dan za Vučića jeste 15. mart, kada zakazuje trodnevno zasjedanje Skupštine Srbije, koja bi formalno trebala raspravljati o situaciji u BiH i položaju RS-a, a zapravo o sudbini dva čovjeka – Dodika i Vučića. Dodik tu igra sporednu ulogu, odnosno ulogu “ortopedskog pomagala” za glavnog glumca, a “glavna zvijezda” je, naravno, Vučić.
Dodik se preračunao
Američki državni sekretar Marco Rubio imenom i prezimenom je prozvao Milorada Dodika i osudio njegovo ponašanje. Je li vas iznenadila ovakva reakcija zvaničnog Washingtona i je li se Dodik “preračunao” kada je u pitanju Trumpova administracija? Imao je velika očekivanja od nje…
Preračunao se i Dodik, a pogotovo njegov čudni krug “savjetnika” koji su ga ubjeđivali da ga Trump voli, dok on zapravo ne zna ni da postoji. Zaključke su izvlačili ne iz kontakta s administracijom, već iz generalno novog odnosa Washingtona prema Moskvi i EU, računajući posebno na Orbana i Mađarsku, kao i na neke skupo plaćene lobiste.
Na kraju krajeva, nisu za odbaciti ni naši kontakti u novoj administraciji. Dosta ljudi je tu uključeno.
Izuzimanje mađarskog kontingenta iz EUFOR-a
Prije nekoliko dana uputili ste zahtjev Evropskom vijeću u vezi s izuzimanjem mađarskog kontingenta iz sastava EUFOR-a. Iako još nema zvanične potvrde, prema posljednjim informacijama koje su se pojavile u medijima, do toga bi moglo doći. Očekujete li takav ishod i zbog čega bi to izuzimanje bilo važno?
BiH i Mađarska su, zvanično, prijateljske zemlje. Posljednji potezi mađarskih vlasti ne mogu se tumačiti kao prijateljski. Od komentara najviših dužnosnika Mađarske vezanih za odluke pravosudnih organa zvanično prijateljske zemlje, preko upućivanja specijalnih policijskih snaga s lažnim izgovorom, a zapravo sa zadatkom da zaštite osobu osuđenu od strane BiH pravosuđa – ponavljam, zvanično prijateljske BiH – do prijetnje intervencijom. To, blago rečeno, budi sumnju u namjere mađarskih vlasti, policije i vojske prema BiH.
Mislim da su ovoga svjesni i u državama EU te da će pri donošenju odluke o učešću mađarskog kontingenta imati u vidu ponašanje mađarskih vlasti.
Tri moguća raspleta krize
U reakciji američkog državnog sekretara stoji: “Pozivamo naše partnere u regiji da nam se pridruže u suprotstavljanju ovom opasnom i destabilizirajućem ponašanju.” Jasno je da Dodik ima podršku vlasti u Beogradu. Šta je sa zvaničnim Zagrebom? Kako ste vidjeli njihov odnos prema državnom udaru?
Zvanični Zagreb šuti. Razloge za tu šutnju treba tražiti u tome što je Dodik svojim hajdučkim ponašanjem poremetio planove i ambicije Zagreba u BiH. Sve do posljednjih događaja, procjenjivali su da im dobro ide s realizacijom svojih ciljeva. Sada se svi bave Dodikom, a ne zahtjevima Zagreba za izmjenom Izbornog zakona BiH. Ta tema je pala u drugi plan. Po ponašanju Dragana Čovića može se zaključiti da on pokušava sve kako bi “vratio vrijeme” na ono prije presude Dodiku. Zagreb i Čović pokušavaju sve kako bi sačuvali Dodika kao strateškog partnera, jer bez Dodika slabi i pozicija zvaničnog Zagreba, ali i Čovića u BiH.
Kako dalje?
Je li sada cijeli dalji posao na državnim pravosudnim i sigurnosnim agencijama – Tužilaštvu BiH i SIPA-i – da ovu krizu okončaju na najbolji mogući način? Mogu li građani imati povjerenja u naše institucije u ovoj krizi?
Ova kriza može se okončati na tri načina:
1. Snažnom intervencijom i akcijom domaćih institucija. U skladu isključivo s važećim zakonima i odlukama donesenim na osnovu zakona. Ne bezglavo i brzopleto, nego, naprotiv, strpljivo, uporno i pametno. Neka traje i duže, ali da se odluke institucija provedu. Ako to uradimo, dokazaćemo i sebi i drugima da BiH može funkcionisati sama te ćemo vratiti povjerenje građana u institucije, prije svega pravosudne.
2. Intervencijom međunarodne zajednice. Ovo je najmanje vjerovatan scenarij, ali bi značio izolaciju i uklanjanje prijetnje.
3. Nagodbom međunarodne zajednice s Dodikom. To bi moglo značiti obećanje slobode u zamjenu za smirivanje situacije ili, na primjer, davanje državne imovine RS-u, uz ukidanje zabrane obavljanja političkih funkcija za Dodika. Ako bi ova opcija bila izabrana, Dodik bi pobijedio, a BiH bi na duži period izgubila.
Lično, biram prvi način.
