Nedavno je neformalni vođa Republike Srpske Milorad Dodik održao lekciju voditelju TV Herceg-Bosna Miroslavu Vasilju o svrsi nacionalne borbe.
Dobro je, smatra Dodik, što je Hrvatska već odavno stala uz zahtjev hrvatskih stranaka u BiH za izmjenu Izbornog zakona u vezi s načinom izbora članova Predsjedništva. “Ali”, nastavlja Dodik, “to je i jedna ozbiljna opasnost za Hrvate u Bosni i Hercegovini.”
Pobjeda kao smrt
Kako može biti opasnost za Hrvate u BiH to što je Hrvatska podržala njihove zahtjeve?
”Kad bi”, kaže Dodik, “postigli taj cilj da li bi se [u Zagrebu] odrekli dalje političke borbe za status Hrvata ovdje? Da li bi rekli: ‘Eto, mi smo uradili vama to, sada imate svog člana Predsjedništva…’ [i to je to].”
Dakle, u ispunjenju svog trenutnog nacionalnog cilja, hrvatska politika u BiH bi se našla u stanju ostvarenosti, savršenosti ili, kako kažu filozofi, entelehije, a samim time i smrti.
Dodik u intervjuu ide i korak dalje, pa kaže da pozicija člana Predsjedništva i nije toliko bitna, te da manjak iste hrvatska politika ne treba osjećati kao najveću tragediju. “Ja sam bio član Predsjedništva i ne znači mnogo”, veli.
I onda, u finalu, predsjednik SNSD-a kaže poluzapanjenom voditelju da je za Hrvate, u izvjesnom smislu, čak i dobro što u protekle dvije decenije uglavnom nisu bili zastupljeni u Predsjedništvu.
“Preživjeli ste, možda ste postali jači u političko-institucionalnom smislu nego da je tamo [u Predsjedništvu] bio neko vaš ko bi bio kriv Hrvatima. Ovako ste imali nekog protiv koga ste se borili”, kazao je Dodik.
Što Itake znače
Navedeni pogled predsjednika SNSD-a na hrvatsko problematiziranje načina izbora članova Predsjedništva BiH neodoljivo podsjeća pjesmu Itaka Konstantina Kavafi (u prevodu Slobodana Blagojevića):
Kada kreneš na put za Itaku,
zaželi da dug to bude put,
pothvata pun, opasnosti i saznanja (…)
I na umu uvijek Itaku zadrži.
Stići na nju tvoja je sudbina.
Al’ nipošto ne žuri na tom putu.
Bolje neka mnogo godina potraje
da na otok pristaneš ko starac
bogat onim što na putu stekao si
ne očekujući da Itaka bogatstvo ti dadne
Ona ti je dala divno putovanje
Bez nje ne bi ni krenuo na put.
No ništa ti više ona nema dati.
A ako je siromašnom nađeš, znaj prevarila te nije.
Mudar kakvim si postao i s tolikim iskustvima
shvatićeš već što Itake znače.
Šta bi bila nova hrvatska Itaka?
Da je hrvatska politika u BiH blizu svoje Itake, osim Dodika nedavno je podcrtao i kolumnista zagrebačkih Novosti Ivica Đikić.
“Jedini problem”, veli Đikić”, koji bosanskohercegovački Hrvati objektivno imaju u pogledu svojih političkih prava jest izbor člana Predsjedništva ispred hrvatskog naroda, s tim da je i taj moment obespravljenosti uglavnom simboličkog karaktera”.
Ako bi se izmijenio Izborni zakon tako da ubuduće Hrvata u Predsjedništvo BiH biraju hrvatski glasači, onda, po Đikiću, Hrvati u BiH više ne bi imali nikakvog objektivnog problema u pogledu svojih političkih prava.
Tako misli Đikić. Ali Zoran Krešić, koji je mnogo utjecajniji u bh. hrvatskoj javnosti, recimo, ne misli tako.
Krešić smatra da je Predsjedništvo samo vrh ledenog brijega i da je trenutno ustrojstvo Vlade Federacije, po kojem bošnjačke stranke imaju 65% ministarskih pozicija, a hrvatske 35%, duboko nepravedno. Po njemu, umjesto proporcionalne zastupljenosti, trebalo bi uvesti paritetnu zastupljenost, tako da hrvatske i bošnjačke stranke imaju po 50% vlasti, kao što je to bio slučaj do 2002. godine.
Visoki predstavnik je, veli Krešić, “2002. godine donio niz odluka koje su nepopravljivo narušile poziciju Hrvata, ali i dao krila bošnjačkim strankama da nastave s realizacijom ratnih ciljeva. Naime, ukinuo je paritet Hrvatima u Vladi FBiH, kao i odredbu po kojoj je jedan od hrvatskih ministara mogao svaku odluku osporiti oko čega se trebala složiti polovina hrvatskih kolega. Takve poluge sada nema. Uz to, od osam, broj hrvatskih hrvatskih ministara smanjio se na pet”.
Eto novog nacionalnog cilja (u slučaju da se način izbora članova Predsjedništva BiH uskladi sa zahtjevima Hrvata).
Ni Zagreb se ne bi zasitio Predsjedništvom
Ako bi se, dakle, osiguralo legitimno predstavljanje u Predsjedništvu, hrvatska nacionalna politika u BiH ne bi, kao što se nada Đikić, prešla u stanje umirenosti, već bi, vodeći se Krešićevim rezonom, kao svoj novi nacionalni cilj postavila promjenu ustrojstva Vlade Federacije.
I u tome bi je – a protivno Dodikovoj procjeni – podržao zvanični Zagreb, bar ovakav kakav je trenutno. Plenkovićeva vlada i predsjednik Milanović ne bi, kao što Dodik donekle naivno zamišlja, kazali: “Eto, mi smo uradili vama to, sada imate svog člana Predsjedništva i to je to.”
Umjesto toga, državni vrh Hrvatske bi, prije ili kasnije, pružio podršku novom hrvatskom nacionalnom cilju u BiH – uvođenju nacionalnog veta i pariteta u Vladi Federacije.
Borba za taj cilj proticala bi u znaku narativa da Hrvati nisu jednakopravni, da im većinski Bošnjaci otimaju dio mjesta u federalnoj vladi, da su time iznevjeren Washingtonski i Dejtonski sporazum, itd.
Je li hrvatsko nezadovoljstvo bitnije od bošnjačkog?
Hrvati su nezadovoljni trenutnim izborom članova Predsjedništva i ma kako to nezadovoljstvo tumačili u svjetlu važećih propisa ono je politička činjenica. Potrebno je voditi dijalog kako bi se ono uklonilo. Moj nalaz je da proteklih 15 godina pokazuje da se to pitanje ne može rješavati ako se odvoji od pitanja nezadovoljstva Bošnjaka njihovom podzastupljenošću na državnom nivou
U protekloj 2025. godini više nego ikada se, kroz zahtjeve za proporcionalnom zastupljenošću konstitutivnih naroda, artikulisao osjećaj Bošnjaka da su podzastupljeni u institucijama. Premda čine 50% stanovništva, Bošnjaci npr. u Vijeću ministara sudjeluju sa samo 33% ministarstava.
Na zahtjev Bošnjaka da u državnim institucijama budu zastupljeni proporcionalno svom udjelu u ukupnoj populaciji BiH (dakle sa 50%), predsjednik Hrvatske i članica Predsjedništva iz RS-a su reagovali agresivno, nalazeći da je zahtjev za proporcionalnom zastupljenošću protivan Dejtonu.
Dejtonski ustav u članu 9. kaže: “Funkcioneri imenovani na položaje u institucijama BiH, u pravilu, odražavaju sastav naroda BiH.” Nadalje, Ustavni sud je, u odluci Ljubić, u pagrafu 49, kazao je “ustavotvorac u institucijama BiH uspostavio proporcionalnu zastupljenost Bošnjaka, Srba i Hrvata kao konstitutivnih naroda”.
Kako onda proporcionalna zastupljenost tri konstitutivna naroda može biti protivna Dejtonu?!
U svakom slučaju, kao što sami Bošnjaci ne mogu osigurati proporcionalnu zastupljenost na državnom nivou, tako ni sami Hrvati ne mogu uvesti legitimno predstavljanje u Predsjedništvo.
Sve dok hrvatska politika bude ignorisala nezadovoljstvo Bošnjaka u pogledu njihove podzastupljenosti na državnom nivou, nema se čemu nadati u pogledu izbora članova Predsjedništva.
Autor: Haris Imamović (!Odgovor)
