Za pripreme klubova za međunarodna takmičenja iz budžeta BiH je izdvojeno 400.000 maraka, Lani doslovno nije pripao ni fening.
Lanu Pudar nije izdalo Vijeće ministara ni Ministarstvo civilnih poslovas BiH. Lanu Pudar su izdali Bisera Turković, Selmo Cikotić i Sifet Podžić. Izuzetak od ove tvrdnje može biti samo onaj ili ona koji eventualno nisu glasali na jučerašnjoj telefonskoj sjednici Vijeća ministara BiH. Oni koji jesu glasali, a morao je biti barem jedan Bošnjak, nose najveću krivicu zbog toga što Lana Pudar nije ddobila niti jednu marku od države pod čijom zastavom nastupa, kako bi mogla obaviti pripreme za predstojeća velika svjetska i evropska takmičenja. Treba istaći, čak i ponavljati, da je odluka o raspodjeli sredstava iz budžeta BiH za sportske manifestacije donesena jednoglasno.
Da ironije bude veća, iz državnog budžeta je izdvojeno čak 400.000 (slovima četiri stotine hiljada) maraka za pripreme sportskih klubova i selekcija za međunarodna takmičenja. Dodajmo tome da je čak i Plivački savez BiH, koji do sada nije izdvojio ni marke za Lanine pripreme, dobio 25.000 maraka upravo kao pomoć u finansiranju priprema Lane Pudar. Ona od silnih hiljada maraka nije vidjela, niti će vidjeti ni feninga.
Uz vijest da Lana Pudar nije dobila ni marku od države, objavljen je i podatak da je odluku donijelo Ministarstvo civilnih poslova BiH, zbog čega je odmah počelo prozivanje ministrice Ankcice Gudeljević. Činjenica je da je ona potpisnik odluke, koju je pripremila komisija Ministarstva za raspodjelu sredstava. Činjenica je i da je Gudeljević mogla zatražiti da se novac preraspodjeli tako da i Plivački klub Orka, koji, uz Lanine roditelje, organizuje i finansira najveći dio priprema naše plivačice, dobije potreban novac. Ona to nije uradila i zato snosi svoj dio krivice.
Međutim, ne treba zaboraviti da su se Lane Pudar, kao sportistkinje koja se ponosi time što nastupa za BiH, javno odrekli i SNSD i HDZ BiH. Iako je monstruozno ono što slijedi u ovom tekstu, ne može se izbjeći, jer to i jeste glavni razlog za njihovo odricanje od Lane Pudar. Ona i njeni roditelji su Srbi koji vole i BiH i koje, barem verbalno, podržavaju Bošnjaci. Samo zbog toga političari iz SNSD-a i HDZ-a ne žele da imaju išta sa Lanom Pudar. To je tako i to se mora reći, ma kako odvratno zvučalo, pa možda čak i vrijeđalo Lanu i njene roditelje.
Ostaju, dakle Bošnjaci, čiji politički predstavnici uživaju da se slikaju sa Lanom svaki put kada ova djevojčica osvoji neku od medalja. Puna su im usta podrške. U cijeloj priči o (ne)finansiranju Laninih priprema oni snose zapravo najveću krivicu.
Naime, svaki prijedlog zakona, odluke ili bilo kojeg drugog dokumenta, da bi bio usvojen u Vijeću ministara BiH, mora ispunjavati dva uslova. Prvi je da odluka dobije većinu od prisutnih ministara. Drugi uslov je da za tu odluku mora glasati najmanje po jedan ministar iz reda svakog od konstitutivnih naroda. Da budemo precizniji, da bi odluka bila usvojena moraju je podržati predsjedavajući i njegovo dvoje zamjenika, Zoran Tegeltija, Vjekoslav Bevanda i Bisera Turković. Ukoliko neko od njih troje ne prisustvuje sjednici, moraju odrediti ministra koji će umjesto njih dati odlučujući glas prilikom odlučivanja. Tako kažu propisi o odlučivanju u Vijeću ministara.
Ako uzmemo u obzir da Zorana Tegeltiju, Stašu Košarca, Vojina Mitrovića, Vjekoslava Bevandu, Jospia Grubešu i Ankicu Gudeljević odavno nije briga za Lanu Pudar, ostaju Bisera Turković, Sifet Podžić i Selmo Cikotić. Miloša Lučića, koji je u pritvoru, u ovoj priči ne računamo. Da im je zaista stalo do Lane, kao što oni i njihovi stranački lideri vole govoriti, mogli su zaustaviti donošenje odluke o raspodjeli sredstava za sportske manifestacije. Mogli su složno glasati protiv dok se u odluci ne osigura novac za Lanine pripreme. Tim prije što je Plivački klub Orka aplicirao za dobijanjer novca.
Umjesto toga oni su “herojski” složno glasali za odluku o raspodjeli novca. Kako smo obaviješteni iz Vijeća ministara, spomenusmo već, ali zašto ne ponoviti, odluka o raspodjeli novca je donesena jednoglasno, dakle i uz “amin” vrlih bošnjačkih ministara, kojima su puna usta BiH i svih onih uz koje se vrijedi slikati.
U životu se lako nositi sa onima za koje znaš da ti ne misle dobro. Naprosto nikada im ne okrećeš leđa, uvijek si na oprezu, tako da ti oni mogu manje zla nanijeti. Problem su lažni prijatelji. Oni koji se rado slikaju s tobom, hvale se tvojim uspjesima, svima pričaju kako su ti spremni pomoći. Uz takve ponkad popusti oprez, stekne se određeno povjerenje, ne gledamo ih uvijek licem u lice… A oni spremno čekaju da ti ugledaju leđa samo zato da bi u njih što dublje zabili nož koji uvijek čeka spreman.
Čim su aplicirali za dobijanje novca, Lana Pudar, njeni roditelji i njeni treneri su, očigledno, očekivali da bi, nakon svih silnih pohvala i obećanja, ova država konačno konkretno mogla pomoći budućim uspjesima naše plivačice. I tu su napravili kardinalnu grešku. Ne, u trenutnom sazivu Vijeća ministara BiH nema nikog ko je spreman pomoći i koga bi bila briga za Lanu.
Očito je da su im važnija kojekakva udruženja i klubovi tipa: “zvijezde granta”, “hvatači zjala”, “lezi hljebe da te jedem”, “iz državne sise je najslađe mlijeko” i slični.
oslobodjenje
