SARAJEVO SAFARI
Kao trofeje, lovci “Sarajevo Safarija” kući su ponijeli svoje istrošene čahure, uglavnom kalibra 7,62 x 51 mm, obojene prema dobi žrtve: plave za dječake, ružičaste za djevojčice, crvene i zelene za vojnike, žute za odrasle žene, a crno-plave za starije muškarce…
Užas je opipljiv u Sarajevu, čak i danas. Samo otvorite jednu od ladica sa ogledalima u muzeju u Grand Parku. Unutra leže plišane igračke, školske bilježnice, patike, violine – stvari djece ubijene u bosanskoj prijestolnici tokom rata. U jednoj od ladica, gdje piše “Irina Čišić 1992–1993”, leži metak kalibra 7,9 mm. Irina je upucana četiri dana nakon svog prvog rođendana. Jedva je naučila hodati i reći “tata” kada je umrla pred očima svoje majke. Prema službenoj statistici, više od 1.600 djece postalo je žrtvama gotovo četverogodišnje opsade Sarajeva od strane snaga bosanskih Srba.
—
Bogati zapadni snajperisti tokom vikenda?
Trideset godina nakon završetka rata, javno tužilaštvo u Milanu istražuje optužbe. Prema krivičnoj prijavi, bogati vikend snajperisti iz Zapadne Evrope, potpomognuti srpskim jedinicama, osumnjičeni su da su putovali u brda iznad Sarajeva na “safarijima”, oduzimajući živote. Navodno su im tražene velike svote novca za pucanje na djecu i trudnice.
Ime Sarajevo predstavlja najkrvavije poglavlje u evropskoj historiji tokom druge polovine 20. stoljeća: opsada bosanske prijestolnice koštala je života više od 11.000 stanovnika. Do sada su osuđena samo četiri ratna vođe odgovorna za godine terora: vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić, njegov vojni pomoćnik general Ratko Mladić i dva komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa.
Milanski tužioci Alessandro Gobbis i Marcello Viola sada istražuju sumnju na više ubistava počinjenih iz gnusnih motiva, a imena optuženih već kruže. Ukoliko budu osuđeni, suočavaju se s doživotnim zatvorom.
Advokat čija riječ ima težinu pridružio se krivičnoj prijavi koju je podnio italijanski autor Ezio Gavazzeni: penzionisani sudija Guido Salvini decenijama uživa reputaciju neustrašivog istražitelja. Nesporno je da su se u Sarajevu dešavale neopisive stvari, da su amaterski lovci pucali u ljude iz sporta, rekao je Salvini u televizijskom intervjuu: „Zahvaljujući mnogim različitim izvorima, više nema ni najmanje sumnje u to.“
Motiv počinilaca bio je „patološka krvna osveta“, rekao je Salvini. U poslu lova na ljude, tri riječi bile su dovoljne kao šifra za potencijalne učesnike: „jelen za strijelce“.
„Ako ne stotine, onda barem desetine počinilaca došlo je samo iz Italije. Putovali su u grupama od četiri ili pet osoba“, kaže Salvini. Zahvaljujući sofisticiranom sistemu, stizali su do brda iznad Sarajeva iz Beograda koristeći helikoptere i terenska vozila.
Većina počinilaca vraćala se kući iz Bosne nedjeljom, nakon vikenda provedenog kao u nekom američkom horor filmu, nastavljajući svoje uloge dobrih porodičnih ljudi. U svakodnevnom životu obavljali su vodeće pozicije i unaprijed su plaćali svoje aranžmane gotovinom; njima se taj ubilački spektakl morao činiti kao video-igra.
