U organizaciji Udruženja porodica žrtava “Istina Kalinovik 92” danas je obilježena 32. godišnjica zločina nad Bošnjacima iz ovog grada i okoline.
Porodice ubijenih i nestalih, svjedoci i građani te brojne delegacije prošli su “Putem smrti”, obilazeći objekte koji su na ovom području tokom rata pretvoreni u logore za Bošnjake, među kojima je i zloglasni logor “Barutni magacin”, ali i lokacije na kojima su nakon rata nađene masovne grobnice sa posmrtnim ostacima žrtava.
Adnan Hadžić je jedan od rijetkih povratnika u Kalinovik gdje se bavi poljoprivredom.
“Povratak ovdje je moj dug prema ocu Veizu koji je zatvoren u logor u školi. Pozvan je navodno na radnu obavezu i tamo su ga ostavili. Nakon toga prebačen je u Barutni magacin odakle je odveden u nepoznato i ubijen. Pronađen je samo dio njegovog skeleta, koji je sahranjen”, kaže Adnan.
Kemalu Pervanu ubijeno je 13 članova porodice, među njima otac, amidža i amidžić.
“Prvo su odvedeni pred zgradu opštine, a nakon toga u zgradu škole. Tu su bili 15 dana, a onda su odvedeni u barutni magacin. Odvedeni su i ubijeni. Od 87 logoraša samo je preživio Fejzija Hadzić, kaže Kemal.
Mjesta stradanja
Obilježavanju je prisustvovao i David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida na Državnom univerzitetu Connecticut, član Upravnog odbora Programa proučavanja genocida Univerziteta Yale.
On je apelovao je na nadležne da omoguće ostvarivanje prava na postavljanje spomen obilježja na stratištima u Kalinoviku, uključujući spomen muzej i mezarje u Barutnom magacinu te da spriječe veličanje osuđenih ratnih zločinaca u Kalinoviku.
“Bitno je podsjetiti da je za zločine počinjene u Kalinoviku 1992. godine, Apelaciono vijeće Suda BiH osudilo bivšeg zapovjednika Taktičke grupe bosanskih Srba Ratka Bundala na 22 godine zatvora, zapovjednika policijske stanice Neđu Zeljaja na 15 godina zatvora, a komandanta logora Barutni magacin Đorđislava Aškrabu na sedam godina zatvora. Ne treba zaboraviti da su Grujo Lalović i Boško Govedarica, koji su bili članovi udruženog zločinačkog poduhvata koji je su planiralo i podržavao progon bošnjačkog stanovništva općine Kalinovik prisilnim premještanjem, istrebljenjem, protupravnim zatvaranjem, te drugim nečovječnim djelima pobjegli u Srbiju i do sada su izbjegli krivično gonjenje. Propust da se oni krivično gone podriva poštivanje vladavine prava i narušava naše kolektivno ljudsko dostojanstvo”, poručio je Pettigrew.
Kazao je da je uvreda za cijelo čovječanstvo to što je preživjelima onemogućeno postavljanje spomen-obilježja u Kalinoviku.
“Zabrana predstavlja kršenje osnovnog ljudskog prava na memorijalizaciju. Koncentracioni logor Barutni magacin, na primjer, treba sačuvati kao zaštićeno nacionalno spomen-obilježe sa muzejom koji će edukovati buduće generacije kako bi se priječilo ponavljanje zločina. Rezolucijom Ujedinjenih naroda iz januara 2022. godine poziva se na očuvanje takvih lokacija kako bi se obrazovale buduće generacije i spriječila buduća djela genocida. Postavljanje spomen-obilježja na Barutnom magacinu doprinijelo bi, ne samo kulturi sjećanja već i pravednoj budućnosti u Bosni. Iako počinioci zločina u Kalinoviku nisu osuđeni za genocid, njihovi zločini su rezultirali gotovo potpunom eliminacijom bošnjačkog stanovništva. Bošnjačko stanovništvo u Kalinoviku smanjeno je sa otprilike 31 posto 1992. godine na 2 posto 2013. godine. Zabrana spomen-obilježja za žrtve i mural koji veliča Ratka Mladića na ulazu u grad nastavak su tog nastojanja da se eliminiše bošnjačko stanovništvo sprječavanjem povratka izbeglica kroz psihološko zastrašivanje”, rekao je.
Poziv za uklanjanje murala Ratka Mladića
“U znak sjećanja na žrtve, te u skladu sa bosanskohercegovačkim zakonom protiv veličanja osuđenih ratnih zločinaca, te u ime budućnosti u kojoj se poštuju istina i ljudska prava, pozivam visokog predstavnika da ukloni mural Ratka Mladića na ulazu u Kalinovik. To je surova provokacija koja slavi zločine i prijeti ponavljanjem zločina. Mural Ratku Mladiću mora biti uklonjen u ime sjećanja na žrtve Kalinovika, a posebno na one čiji ljudski ostaci još nisu identifikovani, među kojima su doktor Abdurahman Filipović, Avdija Škoro i Salko Vranović. Danas izgovaramo njihova imena i sjećamo se njih i svih poginulih u Kalinoviku”. poručio je.
Mjesta stradanja civila u Kalinoviku nisu obilježena, poput Osnovne škole Kalinovik koja je služila kao logor, zloglasnog logora ‘Barutni magacin’ koji je u ruševnom stanju. Na mjestu stradanja Mehka brda ubijeno je 13 civila, kod štale Tuzlaka u selu Ratine u općini Foča strijeljano je 25 muškaraca koji su nakon ubistva spaljeni, a na lokalitetu Tuneli-Miljevina ubijeno je 37 osoba. Udruženje “Istina – Kalinovik ’92” postavilo je spomen-ploču kod štale Tuzlaka jer je riječ o privatnom posjedu, međutim lokalne vlasti ignorišu apele Udruženja da se i druga stratišta i mjesta zločina obilježe. U Kalinoviku su ubijena 122 Bošnjaka. Pronađeni su i identifikovani posmrtni ostaci 80 osoba, a još se traga za 42 osobe.
Sud Bosne i Hercegovine izrekao je pravosnažne zatvorske kazne u ukupnom trajanju od 57 godina za zločine u Kalinoviku, ali protiv ključnih krivaca još uvijek nisu podignute optužnice,
U Srbiji je presuđen pripadnik Vojske Republike Srpske Dalibor Krstović zvani Dado zbog silovanja te je zbog tog zločina osuđen na devet godina zatvora.
Haški tribunal je za zločine u Kalinoviku i Foči osudio komandira specijalne dobrovoljačke jedinice Dragoslava Kunarca Žagu na 28 godina zatvora.
