Kažu manjak sezonaca, nemoguće ih je pronaći i ”pod povećalom”, kažu da su im ponudili vrhunske uvjete, savršenstvo, gotovo pa i ne moraju raditi, ispada kako je dovoljno da se samo pojave. U restoranima, kafićima, hotelima…
Gazde im ponudile luksuzne smještaje, plaću ”glava boli”, hrane k’o na švedskom stolu. I gdje je problem, a neradnici?
E, sirotinjo, i Bogu si teška. Ovo smo ponovili sto puta prošle sedmice, bez uvrede vrijednim sezoncima koje nismo imali namjere nazvati sirotinjom, već patnicima, izrabljivanoj radnoj snazi od strane šefova koji ”gonjaju mečke” personaliziranih registracija, dok im radnici skoro pa umiru, što od muke, što od lažnih obećanja, slatkorječivih pizdarija, što od napornog rada i uvjeta kakvih bi se postidjelo i najgore prenoćište za beskućnike
”Ako laže koza (u ovom slučaju jarac), ne laže rog”, i sami smo se uvjerili kako nalikuje život u priči sezonaca koji su kruh došli zaraditi u divnom turističkom gradu poput Makarske.
Dakle, slika koju i sami vidite je ovakva: prostor bivšeg butika ”Modea” od oko 70 kvadrata u strogom centru Makarske, dva metra od Trga Tina Ujevića, u Primorskoj ulici, staroj gradskoj jezgri koji se mjesecima iznajmljivao, dopao je na koncu sezonce.
U njemu je osvanulo devet ”poljskih” kreveta, a na njima devet mladih radnika iz Ljubuškog, poredani jedan do drugoga kao srdele, i to one pregorene na tavi ili roštilju.
Prostor, naime, nema klima uređaj, ba kao što nema ni normalno kupatilo, zastor, ormar…
Njih devetorica nakon odrađenih poslijepodnevnih smjena konobara, pizza majstora i zaštitara, u kasnim noćnim satima umjesto pod hladan tuš, idu u sablazni prostor koji su sami klimatizirali na način da su otvorili prednja i stražnja vrata kako bi uspjeli udahnuti barem malo zraka.
A onda ujutro, kada ustanu, imaju prilike u ”luksuzno” opremljenom apartmanu, umiti lice i izvršiti nuždu. Ali, jedan po jedan, jer jedan je lavandin i jedna je wc školjka.
I tako ih dok se razbuđuju, i prave kolut naprijed i natrag kako bi uspjeli izaći iz spojenih kreveta, izvana ih gledaju ogorčeni Makarani i začuđeni turisti kojima doista ništa nije jasno.
Nije ništa bilo jasno ni nama dok nismo doznali ovu priču, kao i onu o obećanim brdima i dolinama, super plaći, hrani i smještaju, a koji su se sveli na zagušljivi butik, tuširanje na poslu i zalogaj pizze.
Ovo što vidite još je i hotel s pet zvjezdica jer su prije toga, saznajemo, na jedan dan bili smješteni u “nekom jadu od šupe u kojoj su prebivali miševi”. Pa se onda gazda, koji ima ”Matanove dvore” na gradskoj plaži, smilovao i unajmio im prostor bivšega butika.
Ukoliko se pak požele ohladiti i preživjeti ljeto, klima uređaj od oko 2500 kuna sami će kupiti. S plaćom koja ne prelazi 5000 kuna i koju, s obzirom na cijene u Makarskoj, jer naravno da im ništa nije plaćeno, nikakav obrok, unaprijed potroše.
Onako usput, možda negdje nalete ina informaciju da je, primjerice Jako Andabak svojim radnicima izgradio hotel. A možda je i bolje da ništa o tome ne znaju.
Ajmo sada na konkretne podatke. Prostor nekadašnjeg butika u vlasništvu je Srđana Mrkušića, a radnicima je gazda Milijan Zlopaša koji dva metra od mora na gradskoj plaži ima ogromno kameno zdanje sa ugostiteljskim objektom, stanovima, apartmanima, poslovnim prostorima.
– Izgleda li vama normalno da se radnike smjesti u prostor bivšeg butika bez klime, ormara i kupatila? – upitali smo prvo Mrkušića koji je Zlopaši na dva mjeseca iznajmio ”luksuzan” smještaj za radnike.
– Iskreno, nije prostor baš primjeren za tu svrhu, niti sam ja znao da će Zlopaša u njega smjestiti devet kreveta i radnika. Ne volim ni ja ciganluk, situacija je nezgodna, ali imaju lavandin, a nekidan sam im kupio i instalirao tuš, samo fali paravan da ih ljudi ne gledaju. I klima.
Sve sam iznajmio u skladu sa zakonskim propisima jer je riječ zapravo o prizemlju stambene zgrade, a prostor sam prijavio nadležnim službama i to kao onaj za smještaj zaposlenika – kaže Mrkušić.
Dodaje kako je bivši butik ionako namjeravao preinačiti u apartman.
– S Milijanom Zlopašom sam uredno kod javnog bilježnika potpisao ugovor o dvomjesečnom najmu i s moje je strane sve po Zakonu – zaključuje Mrkušić.
Nakon iskrenog odgovora vlasnika prostora, imali smo čast stupiti u kontakt s ”bossom”
Zlopašom, Milijanom Zlopašom kojeg pamćenje, očito, po ovim ljetnim vrućinama slabije služi.
– Mislite li da su Vaši radnici smješteni u adekvatnom prostoru? Zašto se niste potrudili osigurati im humane uvjete? – pitamo Zlopašu.
Slijedi nevjerojatan odgovor. “‘Kakav prostor, gdje je Trg Tina Ujevića, koji radnici, nisu to moji radnici, kakav ugovor o najmu, aj pokažite mi ga…”
Pokuša je Zlopaša sve što može ne znajući da smo njegov broj “okrenuli” nakon razgovora s vlasnikom prostora i sugrađanima koji su upoznati s pričom devetorice mladića iz Ljubuškog.
– Znači, nisu to vaši radnici i niste potpisali nikakav ugovor niti znate o čemu pričamo? Hajde, probajte se sjetiti…
– Ako se sjetim da su to moji radnici i da sam unajmio prostor bivšeg butika za njihov smještaj, javit ću vam. Zapravo, intenzivno ću razmišljati o tome jesu li to moji sezonci – veli gazda.
Pravi gazda. Kakvih u Hrvatskoj ima za izvoz.
Ko može sankcionirati gazdu sezonaca i vlasnika prostora? Niko. Pa tako ni komunalni redari. Naime, kako smo doznali od redara, pod njihovom ingerencijom nije ulazak u privatne prostore.
– Strašna situacija. Jadni mladići. A gazdi Zlopaši i tvrtkama angažiranima na gradnji zgrade na plaži, samo smo ovog ljeta zbog kršenja gradske odluke o zabrani izvođenja sezonskih radova, ispisali 60 tisuća kuna. Ali u ovom smo slučaju nemoćni, kazali su nam redari.
Nemoćna je, valjda, i Turistička zajednica Makarska jer nam je direktorica Hloverka Novak Srzić kazala da ovaj slučaj trebamo prijaviti Carini. Ali prije bismo došli do Putina nego do Carine.
– Jednostavno sam šokirana ovim saznanjem i nehumanim uvjetima u kojima radnici borave i to u centru Makarske, turističkom mjestu. Ovo je velika, nedopustiva sramota koju treba prijaviti Carini, kazala nam Novak Srzić.
A dojmove o susjedima nam je prenio i predsjednik HSU-a Makarska Milan Grbavac jer se stranačka prostorija nalazi u Primorskoj ulici odmah preko puta bivšeg butika i sadašnjeg ”sezonskog kolodvora”.
– Vidio sam i ja momke iz Ljubuškog kako spavaju na krevetima, poredani jedan do drugoga. Vrata su uvijek otvorena jer nemaju klima uređaja pa kad ih je prije par dana jedna žena ugledala kako po prostoru bez zavjesa, šeću u ”mudantama”, samo je ”zinula i ostala u šoku.
Ne znam što bih rekao jer u gradu ima još gorih situacija, posebno na barakama, kazao je Grbavac upitavši se zajedno s nama, zašto im gazda Zlopaša nije mogao ustupiti jedan od brojnih stanova i apartmana u velikom zdanju na plaži pa da sezonci bar mogu živjeti kao ljudi, a ne kao životinje u najgorem azilu.
