Bošnjakinja, prekvalifikovana i nepoželjna
Autor: Dženana Karup-Druško
Vidim da se ponovo aktualizira priča o diskriminaciji Bošnjaka u državnim institucijama. Godinama ista slika: Bošnjaka je zaposleno znatno manje nego što bi trebalo.
Njihova mjesta, vrlo često, popunjavaju Srbi i Hrvati. Od Sarajeva pa dalje.
Što bi rekli: nema se tu šta novo reći – ali se mora ponavljati.
Naravno, nema realne šanse da se ti ljudi povuku sa pozicija koje su zauzeli – pustili su korijenje. Bošnjacima ostaje samo da nastave s povlačenjem, jer su, zaboga, Srbi i Hrvati u Sarajevu majorizirani, a Bošnjaci većina pa je red da se povuku pred “zaslužnim“ Srbima i Hrvatima. Jer, ostali su u ratu u Sarajevu, nisu otišli na stranu fašizma – pa sada, valjda, imaju pravo na sve. Čak i na sistemsku prednost.
A neki dolaze iz Istočnog Sarajeva, Ljubuškog… uspješni kadrovi, kako kažu. U međuvremenu, mi koji živimo ovdje, obrazovani, s iskustvom, sa stavom – prekvalifikovani smo. To mi je rečeno kada sam se posljednji put prijavila na konkurs. Prošla je zamjenica resornog ministra. Naravno.
Prekvalifikovana – i Bošnjakinja
Bošnjakinja sam, i to me automatski isključuje.
Ne bih našla posao kod Katice, Isaka, a još manje kod nekog iz “trojke”. Više šansi imam kod Karana. A da promijenim vjeru? Kako bi rekao moj rahmetli otac – vjera se mijenja samo iz inata. Ja ne mijenjam ništa, a pogotovo ne ono što mi je u temeljima identiteta. Ionako svi znaju ko sam – Bošnjakinja sa stavom. I to vam ne treba. Trebaju vam poslušnici. Tihi, bezoblični. Oni što znaju klimati glavom, ali ne znaju izgovoriti “presuda o agresiji”.
Podobni kadrovi – svih boja i nacija
Ne zavaravam se, ova politika nije nastala jučer. SDA je počela, ali su je oni što su došli nakon njih usavršili. I to nije više ni stvar etničke pripadnosti – već potpune kapitulacije pred partijskom podobnošću. Ti kadrovi, ma čiji bili, nemaju znanja, ni hrabrosti, ni kičme. Bošnjaci u institucijama često izgledaju kao da ih tamo nema. Prestrašeni, neučestvovali, beskičmeni. Popuštaju pred svima – pogotovo pred Hrvatima i Srbima – jer nemaju strategiju. Jer se boje izgubiti ono što su dobili bez zasluga.
Zato i kažem – sve ono što nisu dobili u ratu, dobiće u miru. I to ne sporim – da su to ljudi koji se bore za ovu zemlju, pa neka. Ali nisu. Većinom nisu. Većinom su tu da polako, sistematski, iznutra, razgrade ono za što su hiljade ljudi ginule. I rade to tiho, efikasno, uz blagoslov bošnjačke šutnje.
Kad si dobra dok šutiš
Dok sam istraživala organizirani kriminal – bila sam zvijezda. Dok su mi mete bile SDA i njihovi moćnici – svi su me podržavali. A onda sam počela da pišem o prošlosti. O Haagu. O zločinima. O velikodržavnim projektima Beograda i Zagreba. I tu sam postala “problem”. Jer te priče nisu poželjne ni u Sarajevu.
Zašto bi neko zaposlio ženu koja zna, ima stav, i ne saginje glavu? Kad imaš desetine onih koji je nikada neće ni podići. Naravno da nema šanse da se zaposlim na konkursu koji vrednuje znanje. Takvi konkursi ne postoje.
Sloboda, skupo plaćena
Mogu me izbrisati s biroa. Ukinuti zdravstveno. Ali jednu stvar ne mogu – ne mogu mi zabraniti da govorim. Skupo sam platila svoju slobodu i neću je dati. Neka me hapse, neka me zatvore. Ne bi me ništa iznenadilo. Ako me ministar vanjskih poslova može napadati zbog vlastite žene, mogu i njegovi ministri tražiti moju glavu.
Ali neće je dobiti. Jer ako sam nešto odlučila – to je da govorim o onome o čemu se šuti. O nepravdi. O zataškanoj istini. O miru u kojem gubimo sve što smo mislili da smo odbranili u ratu.
Jesu li Bošnjaci ugroženi samo kao funkcioneri ili i kao nezaposleni doktori, inžinjeri, profesori, pravnici?
Oni bez stranačke knjižice, bez rodbinskih veza, bez zaleđa i diploma iz Ljubuškog ili sa Pala.. Ili oni što su ostali u Sarajevu, ali bez partijske etikete i bez spremnosti na šutnju?
To su pitanja na koja niko ne želi da odgovara – jer odgovori ruše sliku o jednakosti i ravnopravnosti koja postoji samo na papiru.
Ali neće je dobiti. Jer ako sam nešto odlučila – to je da govorim o onome o čemu se šuti. O nepravdi. O zataškanoj istini. O miru u kojem gubimo sve što smo mislili da smo odbranili u ratu.
Za dobru smo se državu izborili!
