Piše: Maja Radević (istraga.ba)
Kada smo sinoć objavili snimak centralnog Dnevnika Federalne televizije (FTV), u kojem se voditeljica zahvaljuje federalnom ministru unutrašnjih poslova Rami Isaku na tortama koje im je poslao uoči Bajrama, mnogi su pomislili da je riječ o lažnom videu nastalom uz pomoć umjetne inteligencije. Nažalost – nije.
„Na izboru torti čestitali bi mu i probrani vrhunski sladokusci. Uz bajramske čestitke kazao je i da smo u sigurnim rukama i da mirno spavamo. Zahvaljujemo se ministru Isaku“, rekla je voditeljica FTV-a, dok je kamera prikazivala torte s „potpisom“ ministra.
Ministar Isak nije prvi političar koji povodom blagdana časti medijske uposlenike. Međutim, ovo je prvi put da se jedan javni servis u programu uživo zahvaljuje političaru na takvom gestu.
Politički uspon porodice Isak traje već godinama. Kada je Arnel Isak, sin Rame Isaka, prije skoro tri godine postao dio parlamentarne većine, otvoren je prostor za ono što mnogi vide kao primjer otvorenog nepotizma. Nedugo zatim, Ramo Isak postaje federalni ministar unutrašnjih poslova, dok drugi sin, Rusmir Isak, biva imenovan za direktora KPZ Zenica.
Od tada do danas, gotovo svaka informacija o ministru izazivala je pažnju javnosti – od ranijih presuda, do kontroverznih izjava i ponašanja koje često balansira na granici političke ozbiljnosti i javnog spektakla.
„Da je Allah htio da budemo meleci, mi bi bili meleci“, poručio je Isak, komentarišući vlastite greške iz prošlosti.
Njegovo imenovanje mnogi su ocijenili kao prekretnicu u političkoj praksi aktuelne vlasti, simbol pomjeranja granica prihvatljivog u javnom prostoru.
Zahvalnica iz studija FTV-a nije tek bizaran trenutak – ona otvara pitanje odnosa između javnog servisa i vlasti. Medij koji bi trebao biti korektiv vlasti, u ovom slučaju pokazuje bliskost i lojalnost, umjesto profesionalne distance.
A kada nas više ne iznenađuju ni ovakve scene, ni kadrovska rješenja koja su donedavno bila nezamisliva, to znači da je granica pomjerena – i da je ono što je nekad bio skandal postalo svakodnevnica.
Ramo Isak nije izuzetak sistema. On je njegova mjera.
A Federalna televizija? Sve manje servis građana – a sve više servis vlasti.
