Jasminka Hodžić, majka dvoje mladih ljekara, ispričala je svoju životnu priču i osvrnula se na probleme s kojima se suočavaju mladi ljudi u našoj zemlji.
Njena djeca, oboje visoko obrazovani, nisu uspjela naći posao u struci u Bosni i Hercegovini zbog, kako je Jasna istaknula, stranačke nepodobnosti. U potrazi za dostojanstvenim životom i profesionalnim napretkom, morali su napustiti domovinu i zaposliti se u Njemačkoj, što je nažalost, sudbina mnogih mladih stručnjaka iz našeg okruženja.
Govor Jasne Hodžić prenosimo u cjelosti:
| Dragi prijatelji, poštovani sugrađani, Hvala vam što ste ovdje sa mnom, što ste došli da čujete jednu majku, jednu medicinsku sestru, jednu građanku koja, baš kao i vi, nosi težinu svih problema naše lokalne zajednice u srcu. Dugo godina sam razmišljala da li trebam krenuti u ovakvu vrstu borbe, ali me je moja životna istina natjerala de se aktiviram i podignem svoj glas protiv režimske vlasti, samovolje i neodgovornih jer naš grad treba potpuni politički, kulturni i privrednika oporavak. Ja sam majka dva ljekara. Dvoje mladih ljudi, koji su se školovali u Bosni i Hercegovini, a koji danas, zbog bezobrazluka i nemara, nestručnosti aktualnih u foteljama otišli da rade Njemačku. Kao majka, ne mogu da vam opišem koliko je boli kada gledate svoju djecu kako odlaze. Ne zato što žele, ne zato što ne vole svoju domovinu, već zato što ih ova zemlja ne može zadržati. Zato što ih ovdje čeka samo nezaposlenost, nepotizam, nemogućnost da rade ono za šta su se školovali i vole. Oni su otišli jer nisu imali izbora, kao i hiljade drugih mladih ljudi koji su napustili svoje kuće, svoje porodice, svoje prijatelje. Ali ja sam ovdje danas da kažem – dosta je! Odlučila sam se kandidirati kako bih dala sve od sebe da promijenim ovu stvarnost. Da se borim za povratak mladih, da vratimo naše stručnjake, naše ljekare, inženjere, profesore i sve one koji su iznuđeni da potraže bolje sutra negdje daleko odavde. Kao medicinska sestra, radim posao koji volim. Pomažem ljudima svaki dan, jer to je ono što me ispunjava. Ali vidim, iz dana u dan, kako sve više mladih ljudi gubi nadu. Ne smijemo dozvoliti da oni odustanu od nas, niti mi smijemo odustati od njih. Zato vas pozivam da se zajednički borimo protiv nepotizma, protiv sistema koji ne pruža šanse mladima, koji ne prepoznaje njihove vrijednosti, koji zapošljava našu mladost u Njemačkoj, Sloveniji i Austriji. Zbog ovakve aktuelne vlasti Gradačac postaje grad duhova, a naše kuće ostaju prazne. Godinama u Gradačcu nije otvorena nijedna nova firma, privreda stagnira, a vladajuća struktura se slikava i prezentuje rezultate, koji su daleko od svake istine, a o vrijednosti projekata, izvođačima radova, podobnim i nepodobnim, svakim danom saznajemo sve više i više. Ne smijemo dozvoliti da ne čujemo i ne vidimo ono što se dešava na pragu naše kuće. Mi možemo i moramo raditi na tome da nas u Vijeću predstavljaju ljudi koji će prepoznati naše interese, interese naše djece, invalida rata, boraca, penzionera. Mi trebamo izabirati ljude ne obazirući se na stranačku pripadnost jer većina izabranih olahko mijenja dresove zbog ovog ili onog privatnog razloga ne misleći na posljedice svih nas koji smo im dali glas. I na kraju, reći ći, mandate moramo zaslužiti, opravdati i birati savjesne i odgovorne, dokazane borce za istinu i vidljiv napredak. Nažalost, svjedoci smo da se današnji mandati prodaju i mijenjaju politički smijerovi svaka 3 mjeseca. Nećemo biti robovi vladajućih struktura, koji svoju lažnu dobrotu pokazuju upirući prstom u stranačke ulizice , podobne i one koji bi sve na svijetu dali samo da se domognu mogućnosti odlučivanja. Zahvaljujem vam se još jednom što ste danas ovdje. Zajedno možemo uraditi puno, a moj prioritet je vratiti našu djecu kućama, a Gradacac učiniti poželjniji mjestom za život. Hvala vam! |
Ovaj govor prepun emocija je bolna stvarnost s kojom se suočavaju mnogi roditelji, ali i nada da se uz trud i zajedničku borbu može stvoriti bolja budućnost za generacije koje dolaze.
Nadamo se da će ovi izbori donijeti promjene koje svi priželjkujemo i da će priče poput Jasminkine postati rijetkost, a ne pravilo.
