ZAMJENA TEZA
Tegeltija je imao uslov, Krišto nije – Ključna razlika koju Denis Bećirović prešućuje
Aktuelni član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda Denis Bećirović pokušao je relativizirati i opravdati svoje političke poteze kroz poređenje koje, suštinski, ne stoji ni politički ni institucionalno.
Naime, Bećirović je, odgovarajući na kritike Željka Komšića zbog glasanja za imenovanje Borjane Krišto na poziciju predsjedavajuće Vijeća ministara BiH, izjavio:
“Jesam ja sa SNSD-ovom Željkom Cvijanović preglasao Željka Komšića da bih postavio HDZ-ovu Borjanu Krišto na čelo Vijeća ministara BiH, ali su ‘Komšićeva DF i Izetbegovićeva SDA 2014. glasali da Krišto bude izabrana za zamjenicu predsjedavajućeg Predstavničkog doma PSBiH’.”
Ovom izjavom Bećirović pokušava izjednačiti dvije politički, pravno i institucionalno neuporedive situacije – izbor zamjenice predsjedavajućeg Predstavničkog doma PSBiH i imenovanje predsjedavajuće Vijeća ministara BiH, najvažnije izvršne funkcije u državi.
Ključna razlika, koju Bećirović u potpunosti prešućuje, jeste u tome što je Milorad Dodik u slučaju imenovanja Zorana Tegeltije za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH imao jasno postavljene političke uslove, mehanizme kontrole i blokade, dok u slučaju Borjane Krišto Bećirović nije postavio nikakav uslov.
Naprotiv – dao je bezuslovni, bianco mandat HDZ-ovoj kandidatkinji, uz političku trgovinu u kojoj je zauzvrat omogućeno da se u ministarske fotelje instaliraju kadrovi iz Trojke, odnosno stranački ljudi bliski Bećirovićevim političkim partnerima.
Drugim riječima, dok je Dodik koristio mehanizam uslovljavanja kao instrument političke moći, Bećirović je izabrao model bezuslovne podrške, bez političkih garancija, bez jasnog programa i bez institucionalnih zaštitnih mehanizama.
Pokušaj da se ova dva procesa predstave kao identični predstavlja klasičnu zamjenu teza – zamjenu suštine formalnim paralelama, kako bi se prikrila odgovornost za političku odluku koja ima dugoročne posljedice po funkcionisanje države.
Izbor Borjane Krišto za predsjedavajuću Vijeća ministara BiH nije tehničko pitanje, niti protokolarna funkcija – to je ključna tačka izvršne vlasti, koja direktno utiče na politički smjer države, odnose u vlasti, reforme i međunarodne procese.
Upravo zato poređenje sa izborom zamjenice predsjedavajućeg Predstavničkog doma PSBiH iz 2014. godine ne predstavlja argument, već pokušaj političkog opravdanja odluke koja je donesena bez uslova, bez kontrole i bez strateške vizije.
U političkoj realnosti BiH razlika je jasna:
● Tegeltija je imenovan pod uslovima.
● Krišto je imenovana bezuslovno.
I to je suština koju Denis Bećirović pokušava da prikrije narativom o “ranijim glasanjima” i “istorijskim paralelama”, koje u stvarnom političkom kontekstu nemaju težinu argumenta, već funkciju opravdanja.
