Jučerašnji sastanci predsjednika SDA Bakira Izetbegovića sa ambasadorima Rusije i Mađarske izazvali su burne reakcije vladajuće Trojke, prije svih Elmedina Konakovića i Sabine Ćudić, koji su poručili da je riječ o potezima usmjerenim protiv interesa države.
Dok dio političara i javnosti ove susrete vidi kao svojevrsno davanje legitimiteta zemljama koje podržavaju bivšeg predsjednika RS Milorada Dodika u njegovim napadima na ustavni poredak BiH, motivi Izetbegovića mogu se tumačiti i drugačije.
Svjesna provokacija
Bliže se opći izbori 2026., a SDA i njen lider već su uveliko krenuli u kampanju. Stranka koja je posljednjih godina u opoziciji mora ponovo dokazati biračima da nije potrošena i da i dalje ima ozbiljan politički kapacitet. Jedan od načina za to jeste pokazati da međunarodni akteri i dalje uvažavaju SDA kao važnog političkog faktora.
Simbolički značaj ima i to što su se sastanci sa ambasadorima Rusije i Mađarske održali u centrali SDA, čime je Izetbegović dodatno naglasio relevantnost stranke u očima stranih diplomata.
Politički manevar
Izetbegović je svjestan da Trojka pokušava monopolizirati narativ o vanjskoj politici BiH na relaciji Bruxelles–Washington. Kao opozicioni lider, on koristi prostor da pokaže kako SDA i dalje ima slobodu manevra i sposobnost da komunicira sa svim akterima, čak i sa onima sa čijim se stavovima ne slaže.
Iako ulazi u predizbornu trku opterećen padom rejtinga i unutarstranačkim krizama, ovakvi susreti vraćaju SDA u fokus javnosti. Reakcije Konakovića i Ćudić bile su očekivane, a Izetbegović svjesno igra na kartu provokacije jer zna da je za opoziciju važnije da se o njoj govori, nego da bude zaboravljena.
Dodikove metode (samo)održivosti
Analitičari povlače paralelu sa metodama Milorada Dodika – koji godinama koristi provokacije i prijetnje kako bi ostao u centru pažnje. Sličan recept sada koristi i Izetbegović, iako s drugim motivima.
Konačno pitanje ostaje: da li su ovi susreti potez državničke odgovornosti ili političkog oportunizma? Za državu teško opravdati kontakte sa zemljama koje podržavaju Dodika, ali za SDA oni mogu značiti početak predizborne kampanje, dva koraka ispred konkurencije.
Bakir Izetbegović je, dakle, svjesno izabrao provokaciju kao strategiju.
Da li će mu se ona obiti o glavu ili donijeti korist, pokazat će izbori 2026. godine.
