BOŠNJAČKI ŠTIT, A NAROD IH SIT: Šta radi SDA u doba krize
Piše: Valter
U nedavnom gostovanju na televiziji Hayat, Bakir Izetbegović izjavio je kako je Stranka demokratske akcije (SDA) “štit Bošnjaka”.
Ako je suditi po iskustvu građana, teško da je to zaštita koja ulijeva sigurnost. Kao što SNSD “štiti” Srbe, a HDZ Hrvate, tako i SDA “štiti” Bošnjake – dok svi zajedno, demografski, kulturno i ekonomski, nezaustavljivo NESTAJU.
Ove godine navršava se deset godina otkako je Izetbegović mlađi preuzeo čelnu poziciju u SDA. I dok on tvrdi da je stranka „riješila svaki problem“ u posljednjih 30 godina, stvarnost pokazuje suprotno – SDA je često bila izvor problema, a ne njihovo rješenje.
Od vladanja do vladanja – bez plana, bez strategije
SDA se, prema vlastitim riječima, „uvijek može nositi s problemima“, ali način na koji to čini više nalikuje političkom piromanstvu. Kada se javi kriza – poput one koju je izazvao Milorad Dodik – SDA u maniri vatrogasca s kerozinom pogoršava situaciju, dodatno rasplamsavajući tenzije. Primjer za to je prijedlog o ukidanju Distrikta Brčko, koji je opoziciju iz RS-a ponovo gurnuo u naručje Dodika.
No, u stvarnosti SDA u krizi ne djeluje kao rješenje, već kao smetnja – naročito “Trojci” (SDP, Naša stranka i NiP) koja, iako nesavršena, barem ne provocira krize svakom prilikom. SDA se više bavi sabotiranjem protivnika i očuvanjem vlasti ondje gdje je još ima – primjerice u Tuzlanskom i Unsko-sanskom kantonu, gdje je sklonost zakulisnim igrama i sumnjivim manevrima vidljiva iz aviona.
Sebija, klijentelizam i unutarnji lomovi
Umjesto borbe za reforme, stranka je okupirana vlastitim problemima – od kadrovskih sukoba do klijentelizma. Unutarstranačke borbe dovode do pada i povratka vlada preko vikenda, a ključna ambicija ostaje – ostati priključen na budžetski izvor moći.
SDA je danas daleko od onoga što je možda nekad htjela biti. Njezini prioriteti nisu državotvorni, već interesno-privatni. Ova politička formacija živi u duboko poremećenom sustavu vrijednosti, uvjerena u vlastitu nedodirljivost, a istovremeno nesposobna suočiti se s realnim izazovima.
SDA i glorifikacija vlastite prošlosti
U travnju je stranka proslavila 35 godina postojanja. Tamo je Izetbegović iznio tezu da su Bošnjaci u socijalizmu bili izloženi „represiji komunističkog režima“, unatoč tome što je upravo u tom režimu njegovoj obitelji omogućeno obrazovanje i društveni uspon. Govorio je i o SDA kao jedinoj stranci u bivšoj Jugoslaviji koju nisu vodili komunisti – no ta se tvrdnja teško brani i povijesno, i politički.
Izetbegovićeve usporedbe vlastitog oca i Omera Behmena s borcima za slobodu više nalikuju političkom mitu nego činjenicama. Rezultat njihove “borbe” jest da Bosna i Hercegovina svakih deset godina proživljava “najgorih deset godina” – i uvijek iznova.
Produkt vlastite prošlosti
Danas je više nego jasno: Dodik i Čović, koje SDA često proziva kao glavne krivce za sve loše, zapravo su proizvod te iste SDA politike. Nije na odmet podsjetiti: upravo su glasovi SDA omogućili Dodiku da postane premijer RS-a, a koalicija s HDZ-om traje već desetljećima – i to ne iz nužde, već iz strateškog interesa.
Zato nije iznenađujuće da SDA sve češće zaziva povratak na vlast, iako većinu problema koje BiH danas ima – ili je sama stvorila, ili ih nije znala riješiti.
Ako SDA dočeka novih 35 godina postojanja (2060. godine,) veliko je pitanje hoće li tada još postojati ijedan ozbiljan okvir zvan Bosna i Hercegovina. Jer ako štit izgleda kao SDA, onda su Bošnjaci, ali i cijela država – odavno razoružani.
BALKAN X PORTAL
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
