Iza nas je izborna noć. Svi smo pomno pratili pristigle rezultate.
Dobro, ne baš svi. CIK se više bavio ljepotom, a uredan san je pola ljepote, tako da su njihovi ljudi otišli na spavanje nakon ponoći i ostavili cijelu zemlju u nevjerici što se tiče rezultata izbora.
Ni jutros se nisu pretjerano pokazali jer nisu održali ni obećanu pressicu u 9 sati, nego su uputili novinare na njihov portal. Što bi zlobnici pitali, a šta će nam CIK?
Kako god, vidjeli ste to, novi članovi predsjedništva BiH su Željka Cvijanović, Denis Bećirović i Željko Komšić.
Moglo bi reći na prvu da je ovo pobjeda socijaldemokratije i lijeve-građanske ideje nad nacionalizmom i desnom mišlju, da nije pustog fakta kako će i ove godine parlamente od državnog do onih entitetskih svojom većinom opet puniti SNSD, SDA i HDZ.
Pa opet, svi zagovornici građanske BiH mogu i imaju pravo da se raduju, makar kad je u pitanju Bećirović i Komšić, jer Željka Cvijanović i njen SNSD imaju veze sa socijaldemokratijom koliko i moja malenkost sa ritmičkom gimnastikom.
FBiH: Uspon ljevice i kažnjavanje Bakira Izetbegovića
Denis Bećirović ne plijeni harizmom i nekim oratorskim supremoćima, pa ipak je održao sjajan predsjednički govor u izbornoj noći, ukazavši na suštinsko njegovanje prijateljskih odnosa sa susjedima, a posebno prema Crnoj Gori, što nas sve zajedno može navesti na pomisao kako ćemo se skloniti od aveti Otvorenog Balkana i srpskog svetu u koji Srbija i dobar dio međunarodne zajednice guraju BiH. I to je Bećiroviću odmah veliki plus u očima građanski orijentisanih stanovnika BiH, ali i svih ljudi koji vole ovu zemlju.
Što se tiče Željka Komšića, osim njegove glasačke baze, koja je istinski baš njegova, a ne partijska i koja uvijek može da ga “nahrani“ sa više od 170 hiljada glasova, na ovim izborima se pokazala još jedna vrlo bitna stvar, a to je da su za Komšića glasali i, kako to vole kazati, “etnički Hrvati“ u Širokom Brijegu, Posušju, Livnu pogotovo, i ostalim opštinama zapadne Hercegovine.
A to opet znači da je pojedinim kvaziljevičarima i kvazigrađanistima izbijena ona premisa koju su dijelili sa HDZ-om i hrvatskim nacionalistima po kojoj je Komšić isključivo bošnjački izbor i samim tim bošnjački član Predsjedništva. Pokazalo se da je on, kao i Denis Bećirović, izbor građana Bosne i Hercegovine, i da su oni, ma kako se zvali, živeći u Federaciji dali glas lijevim, građanskim opcijama.
I to nas dovodi do možda najvažnijeg segmenta ovih izbora, makar na ovom pojavnom nivou, a to je političko kažnjavanje Bakira Izetbegovića, koji je vidno razočaran na pressici kazao kako on “ne može sam protiv njih 11“, aludiarjući na opoizicione stranke okupljene oko SDP-a.
Istina je upravo suprotna, njegova partija SDA može, hoće i uspjela je da bude jača, bezmalo od svih tih partija zajedno, ali je zato Izetbegović doživio poprilično ličan poraz. I tu je SDA u problemu.
Ne zato što ova partija nema ozbiljan rezultat, dapače, ima najozbiljniji rezultat i najjača je stranka u BiH, nego što nema čovjeka koji bi osim Izetbegovića vodio stranku. To bi zaprvo jedino mogla njegova supruga Sebija, ali su stvari tako našpanovane, da bi se stranka pocijepala. Kako god, biće zanimljivo promatrati odnos Izetbegovića prema sopstvenoj stranci i obratno, više i od očekivanih koalicija.
A kad smo kod očekivanih koalicija, makar na entitetskom nivou, treba posebno obratiti pažnju hoće li Komšićev DF, nošen bazenom njegovih glasova sa odličnim rezultatom da se odluči za savezništo sa SDP-om i priključnim partijama, ili će u okrilje SDA.
Dakako, prerano je sad i u najavama pričati o kombinatorici, ali dovoljno je znati da se bez nje neće moći formirati niti državna, niti Federalna, a niti kantonalna vlast. U svakom slučaju valja podsjetiti birače, koji su u nedjelju glasali da su bili svjesni (nadam se) kako će im puleni koalirati moguće i sa manje dragim političkim subjektima i pojedincima.
Nego, kad smo kod neprijatnosti, noć je obilježilo i Šmitovo nametnje drugog (poitčkog) dijela Izbornog zakona, koji istina nije onako grub sa aparthejd cenzusom od tri posto na kantonalnom nivou, ali omogućava sasvim sigurno dug vijek HDZ-u u svim mogućim uslovima i agregatnim stanjima, na vlasti.
Uz osnovnu zamjerku da tajming uvođenja izmjena Izbornog zakona degradira upravo instucije u BiH, treba kazati da on suštinski svojim drugim dijelom svodi sve Hrvate u BiH i njihovo političko djelovanje na HDZ.
A upravo su Hrvati svojim glasovima kazali da nisu svi HDZ, ne nikako.
Ako išta ima pozitivno u nametanju ovog zakona, to je želja za deblokadom i radom, najjednostavnijim radom federalnog Parlamenta.
Pa onda početnom analizom možemo kazati da je situacija u Federaciji BiH takva da su svi pobijedili i da su svi zadovoljni osim porodice Izetbegović i profesionalnih hejtera, koji nisu željeli vidjeti Komšića u Predsjedništvu po cijenu izbora Borjane Krišto na isto mjesto. Čak su ljući i od same Borjane i HDZ-ovih pulena koji znaju koliko velik kolač će dobiti i u Parlamentu i u Domu naroda.
RS: Opozicija srbuje, Dodik se raduje
U RS-u stanje redovno. Dakle, ne zna se do zadnjeg časa (koji još nije došao) ko će biti predsjednik entiteta i svi slave pobjedu. A to je sinoć bila posebno bizarna situacija u Banjaluci, kad su i Milorad Dodik i Jelena Trivić proglasili pobjedu, pa su najavili slavlje u gradu.
Ispostavilo se da je za ovaj diletantizam kriv opozicioni PDP sa Borenovićem i Jelena Trvić sama, koja zaostaje za Dodikom nedostižnih 30 hiljada glasova. A što opet baca mrlju i na rad glasačkih odbora pa i samog CIK-a, jer zamjerki ima puno i previše, a pojavljuje sa i ta misterija kako je moguće da je Dodik preko noći nabrao 30 hiljada glasova.
Suštinski, sa ideološkog gledišta u RS-u se nije desilo ništa. Srpski nacionalisti su trijumfovali, a i da je pobijedila opozicija, opet bi konstatovali kako su nacionalisti i velikosrpske ideje trijumfovale. Ovdje možemo staviti malu opasku, koja i nije mala, a to je pusti fakat da je Jelenu Trivić podržavao Vućićev režim preko srbijanskih medija i tabloida, a da je uz Dodika, naravno virtuelno i u mislima bio Putin, sve sa zajedničkom fotografijom ovog dvojca.
