Nakon što je premijer Federacije BiH i predsjednik SDP-a Nermin Nikšić najavio da će se povući iz aktivne politike i otići u penziju, reagovala je politička analitičarka Ivana Marić, čiji je komentar izazvao veliku pažnju javnosti na društvenim mrežama.
Marić je poručila da je Nikšićeva odluka rijedak primjer u domaćem političkom životu, naglašavajući da se radi o potezu koji nije motivisan ličnim interesima, privilegijama ili zadržavanjem političke moći.
U svom osvrtu, Marić je kritikovala praksu dugogodišnjih političara koji, i nakon formalnog penzionisanja, nastavljaju ostajati u parlamentima i institucijama, uz visoke plate i otpremnine koje, kako navodi, često prelaze 30.000 KM.
Posebno je ukazala na činjenicu da najveći broj takvih političkih “penzionera” dolazi iz stranaka koje se najčešće predstavljaju kao najveći zaštitnici nacionalnih interesa – SNSD-a, HDZ-a i SDA.
U tom kontekstu navela je niz imena bivših i sadašnjih političara koji su, uprkos sticanju uslova za penziju, nastavili političku karijeru, koristeći beneficije koje im sistem omogućava.
Marić se osvrnula i na slučaj Denijala Tulumovića iz SDA, koji je, prema njenim navodima, uzeo otpremninu iako je protiv njega potvrđena optužnica za namještanje tendera za nabavku medicinskog akceleratora u Tuzli, vrijednog oko osam miliona KM. Zbog tog tendera, kako ističe, onkološki pacijenti iz Tuzle godinama su morali putovati u druge gradove na terapije.
Zaključila je da se istinsko bogatstvo ne mjeri milionima, već sposobnošću da čovjek zna kada mu je dosta – osobinom koja je, prema njenim riječima, rijetka među političarima.
Na kraju objavljujemo status Ivane Marić sa Facebooka u cijelosti:
Lako je ovo uraditi kad ti ego ne traži svakodnevno poliranje i kad ti moć ne treba da se osjećaš dobro, jer imaš sređen privatni život pa jedva čekaš da više vremena provodiš s porodicom i prijateljima. Malo je takvih u politici.
Kamo sreće da se ostali stranački penzioneri ugledaju na njega, umjesto što uzmu otpremninu od preko 30-ak hiljada KM i ostanu u parlamentu uz platu od preko 5.000 KM. I to, ako je kako moguće, do smrti.
Sjetimo se samo nekih penzionisanih parlamentaraca, koji su to uradili:
Dragan Čović (HDZ), Bakir Izetbegović (SDA), Nikola Špirić (SNSD), Halid Genjac (SDA), Zlatko Miletić (Ne zna više ni on u kojoj je stranci), Šemsudin Mehmedović (ex SDA, sad njegova), Božo Ljubić (HDZ pa HDZ 1990), Šefik Džaferović (SDA), Dragan Mektić (SDS), Mirko Šarović (SDS), Dušanka Majkić (SNSD), Nebojša Radmanović (SNSD), Bariša Čolak (HDZ), Lazar Prodanović (SNSD), Mladen Bošković (HDZ), Obren Petrović (SNSD), Niko Lozančić (HDZ), Ismeta Dervoz (SBB) i još neki.
Primjetit ćete da je među njima najviše političara koji dolaze iz stranaka koje se kao najviše bore za svoje narode: SNSD, HDZ i SDA.
Otpremninu je uzeo i SDA milioner iz Živinica, Denijal Tulumović, protiv kojeg je nedavno potvrđena optužnica za namještanje tendera za nabavku akcelerator u Tuzli, vrijednosti oko 8 miliona KM. Zbog tog tendera su onkološki pacijenti iz Tuzle tri godine morali putovati u druge gradove na terapiju.
Taj slučaj potvrđuje izreku da nije bogat onaj koji ima milione, već onaj kojem je dovoljno ono što ima, a takvih među milionerima, a i političarima, nema.
Nermin Nikšić
