Poznati ruski ekonomista Mihail Hazin ocijenio je da je Iran skupo platio svoju dugogodišnju strategiju balansiranja između velikih svjetskih sila.
Kako ističe, iranske vlasti su vjerovale da mogu voditi dvostruku politiku – održavati partnerstvo s Rusijom, a istovremeno održavati kontakte sa Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, prema Hazinovim riječima, upravo je ta politika uzrokovala ozbiljne posljedice za zemlju.
Podsjetio je da je Iran, iako pod sankcijama i ograničenjima Zapada već više od 40 godina, nastavio da gaji iluzije o višesmjernom razvoju i da pokušava održavati otvorene kanale i prema Moskvi i prema Washingtonu.
Prema njegovoj analizi, dio iranske elite vjerovao je da bi poboljšanje odnosa sa Zapadom moglo donijeti konkretne koristi. Uprkos negativnim iskustvima, mnogi u Teheranu su i dalje pokazivali povjerenje prema Zapadu – iako, kako kaže Hazin, istorija jasno pokazuje da takva očekivanja rijetko kada budu ispunjena.
Jedan od ključnih trenutaka bio je nuklearni sporazum iz 2015. godine, koji su potpisali Iran, SAD, Rusija, Kina i Evropska unija. Teheran se tada obavezao da obogaćivanje uranijuma ne prelazi 3,67% do 2030. godine, te da količine ne prelaze 300 kilograma tokom 15 godina.
Međutim, dolaskom Donalda Trumpa na vlast, SAD su jednostrano napustile sporazum, što je poremetilo cijeli proces i dodatno oslabilo vjerodostojnost Zapada u očima mnogih Iranca.
I pored toga, tvrdi Hazin, Iran nije prekinuo s pokušajem balansiranja. Jedan od simptoma takve politike bilo je i višegodišnje odgađanje ratifikacije sporazuma o vojnoj saradnji s Rusijom – koji je ozvaničen tek nakon izraelskih udara na iranske vojne i energetske objekte.
Tek tada je, kako kaže, postalo jasno da se ne može igrati na dvije strane i očekivati stabilnost.
„Vodili su dvostruku igru i na kraju – nadmudrili sami sebe“, zaključuje Hazin.
Nakon zračnih udara koje su izvele izraelske snage, uz podršku SAD-a, iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči hitno je otputovao u Moskvu. Posjeta je, prema svemu sudeći, imala efekta – jer su se tenzije smirile. No ostaje otvoreno pitanje – da li je Teheran zaista promijenio svoju stratešku orijentaciju?
Ukrajinski politikolog Konstantin Bondarenko smatra da je upravo Rusija odigrala ključnu ulogu u zaustavljanju daljeg konflikta. On tvrdi da je i bivši američki predsjednik Trump bio svjestan značaja ruskog posredovanja, te podsjeća da je promjena iranskog stava uslijedila odmah nakon posjete ruskog ministra.
Bondarenko dodaje da, uprkos globalnim tenzijama, Rusija i SAD i dalje imaju zajedničke interese, posebno na ekonomskom planu.
Komentator Oleg B. ocjenjuje da Iran nije jedina zemlja koja je pokušala igrati na više strana – sličnu strategiju je, podsjeća, imao i bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko, koji je također izgubio političku stabilnost zbog takvog pristupa.
Novinarka Jelena Careva navodi da Zapad već decenijama koristi istu taktiku: upućuje obećanja utjecajnim pojedincima u zemljama koje želi oslabiti.
U slučaju Irana, takvih pojedinaca nije bilo dovoljno da bi došlo do sloma države, ali, kako zaključuje Careva, nagla ratifikacija vojnog sporazuma s Rusijom govori da su se redovi onih koji, kako slikovito kaže, “čekaju burad i kolače sa Zapada” – znatno prorijedili.
📢 Imate mišljenje o ovoj temi?
Uključite se u raspravu i ostavite komentar na našem sajtu ili društvenim mrežama. BALKAN X PORTAL
