Diplomatski pasoš je alat za rad državnog aparata, a ne orden koji ministar dijeli po svom nahođenju.
Posljednja vijest iz Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine ponovno je potvrdila ono na što kritičari već dugo upozoravaju – Elmedin Konaković se ponaša kao da je MVP njegova privatna firma, a diplomatski pasoši, dokumenti koji bi trebali simbolizirati najviši državni interes i čast, postali su roba kojom ministar časti koga god poželi.
Najnoviji “vlasnik” diplomatske putne isprave postao je pjevač Zdravko Čolić. Elmedin Konaković, poput darežljivog biznismena, dijeli državne privilegije radi skupljanja jeftinih PR poena.
Pojeftinjenje države za 40 KM
Diplomatski pasoš nije tek “komad papira”. Prema važećim pravilima, on sa sobom nosi niz ekskluzivnih pogodnosti: diplomatski imunitet koji štiti od hapšenja i suđenja u inostranstvu, brze granične procedure bez dugih čekanja, pristup VIP salonima na aerodromima i olakšano dobijanje viza za zemlje širom svijeta. Sve to za simboličnu cijenu od 40 KM, koliko košta izrada ovog dokumenta koji važi pet godina.
Dok obični građani čekaju u redovima i prolaze kroz rigorozne carinske preglede, Konaković je odlučio da se državne beneficije mogu dijeliti kao suveniri.
Iz MVP-a tvrde da je ovo “znak visokog institucionalnog priznanja”. Međutim, institucije državu grade poštivanjem zakona i protokola, a ne pretvaranjem diplomatske mreže u estradni klub.
“Gdje su pravila, ministre?”
Pravila o izdavanju diplomatskih pasoša su jasna. Postoje Lista A i Lista B. Na njima su najviši državni funkcioneri, sudije, tužioci, ambasadori i lica čiji su poslovi direktno vezani za interese Bosne i Hercegovine. Na ovim listama se ne nalaze pjevači, niti bi se trebali nalaziti sportisti ili biznismeni samo zato što su “popularni” ili ministru dragi.
Ipak, u praksi svjedočimo zabrinjavajućem trendu. Od 2018. do 2023. godine izdano je više od 1.000 ovih dokumenata, a procjenjuje se da ih trenutno koristi oko 5.000 ljudi, uključujući i članove porodica zvaničnika. Konaković je ovu praksu samo dodatno “unaprijedio”, šireći spisak korisnika izvan svih propisanih okvira.
Upozorenja na zloupotrebe
Problem s Konakovićevim pristupom je u tome što on briše granicu između države i lične volje. Pozvati umjetnika u svoj kabinet i uručiti mu diplomatski pasoš jer “izgrađuje mostove zajedništva” zvuči lijepo u opisu fotografije na Instagramu, ali je u stvarnosti direktno podrivanje dostojanstva države.
Diplomatski pasoš je alat za rad državnog aparata, a ne orden koji ministar dijeli po svom nahođenju.
Nedostatak javnog registra korisnika samo dodatno podgrijava sumnje u zloupotrebe. Kada se privilegije poput diplomatskog imuniteta daju osobama koje ne obavljaju državne poslove, otvaraju se vrata za potencijalno izbjegavanje zakona i druge nezakonite aktivnosti, na šta stručnjaci već upozoravaju.
Elmedin Konaković, ovakvim potezima, ostaje upamćen kao ministar koji je pojeftinio do bola instituciju koju predstavlja. Vrijeme je da se neko podsjeti – Ministarstvo vanjskih poslova pripada državi Bosni i Hercegovini, a ne privatnoj kolekciji želja i pozdrava Elmedina Konakovića.
