Nove percepcije budućnosti islama

Staništa drevnog islama u kojem su nastajale i stoljećima se dodirivale i međusobno prožimale velike religije judaizma, kršćanstva, islama, budizma i hinduizma, koje su stvarale drevne kulture nomada, ratnika i trgovaca, filozofa i mistika, povezanih različitim jezicima i naravima, danas su u plamenu mržnje i razaranja.

Tamo gdje je nastao božanski Edenski vrt i bajkoviti Bag-i-Vafa, gdje su cvjetali drevni gradovi Harape, Mohendzo-Daro, Babilon, Niniva, Uruk i Akad, kasnije Konstantinopolj, Damask, Isfahan, Samarkand, Kašgar i mnogi drugi, stvaran je vjerski, kulturni i filozofski mozaik islamskog svijeta. Putevi hodočasnika, trgovaca, filozofa i mistika povezivali su islamski svijet u mozaik različitih nazora i vjerovanja.

Danas su na tim prostorima demokratski posrnule države kojima upravljaju korumpirani i pohlepni autokratski vladari, oligarsi i beskrupulozni trgovci oružjem. To je sada zona stalnih sukoba, nestabilnosti i odsustva ljudskih prava.

Globalni kapitalizam i islam

Kapitalistički model proizvodnje fundamentalno će promijeniti način života i tradicije u islamskoj zajednici od Maroka do Indonezije, dramatično mijenjajući odnose između grupe i pojedinca. Internet, sateliti, društvene mreže i migracije oblikovat će nove vrijednosti i društvene organizacije.

U tom vrtlogu promjena islamska civilizacija preći će put od kulturne inspiracije do civilizacijske prijetnje, podijeljena između afričkog, arapskog, tursko-iranskog, kinesko-kavkaskog i južnoazijskog islama.

Kriza teritorijalnog identiteta države prenijet će se u unutrašnji sukob između države i društva u islamu, čineći odnose između islamske, kršćanske i jevrejske civilizacije krhkim i sklonim sukobima.

Islam kao prijetnja ili partner?

Jedni će islam označiti kao najveću kulturnu i političku prijetnju globalnom miru. Demokratizacija u islamskim zemljama smatraće se opasnošću jer može dovesti do ustoličenja autoritarnih režima kroz većinsko glasanje. Glavna prijetnja od islama, prema ovim teorijama, nije radikalizam, već rastući prosperitet islamskih zemalja, naročito izvoznica nafte.

Ipak, hipoteza da razvoj kapitalizma i demokratije nužno vodi radikalizaciji islama pokazat će se teško održivom. Slab ekonomski razvoj, visoka nezaposlenost mladih i neravnomjerna raspodjela bogatstva ostavljaju islamske zemlje izvan konkurencije sa Zapadom.

Izazovi i budućnost

Koncentracija prihoda od nafte u rukama korumpiranih političkih i vjerskih elita slabi kritičko mišljenje i jača religijski dogmatizam, što vodi ka unutrašnjim sukobima i političkoj nestabilnosti. Mladi obrazovani ljudi često ostaju marginalizirani, što povećava rizik od radikalizma.

Snažan osjećaj nejednakosti u raspodjeli globalnog bogatstva stvorio je „solidarnost siromašnih“ u islamskim zemljama, što se često povezuje s fenomenom „globalnog islamskog terorizma“.

Analiza odnosa između vlada, multinacionalnih kompanija i društvenih grupa pokazuje da je ključni problem sukob između vlade i društva, a ne inherentna prijetnja od „islamskog terorizma“. Pregovori između mobiliziranih grupa i vlada mogli bi transformisati teror u politički pokret i doprinijeti demokratizaciji islamskih društava.