CARSTVO MANIPULACIJE I PRAZNIH OBEĆANJA
Milorad Dodik Dragan Čović Trojka
U našoj zemlji politika je odavno postala industrija manipulacije i obmane.
Oni koji nas „vode“ više nisu vođe – oni su profesionalni manipulanti, eksperti za laž, licemjerje i pohlepu. Svaka njihova izjava, svaki potez i svaka odluka imaju za cilj očuvanje vlastitih sinekura, privilegija i moći, dok građani plaćaju cijenu. Praznina, nesposobnost i obmana postali su normalno stanje, a istina i odgovornost su postali prijetnja za one na vrhu.
Ako bismo pokušali napraviti inventuru onoga što se događa, jasno bismo vidjeli da destrukcija nije slučajna. To je sistemski proces: Neuspjeli pokušaji usvajanja zakona koji bi zemlju približili evropskim standardima, blokade ključnih institucija zbog ličnih interesa, stalni zastoji u infrastrukturnim projektima, neizvjesnost u vezi sa penzijama i socijalnim pravima – sve to nije rezultat nesposobnosti, već strategije manipulacije. Ovi ljudi ne rade za dobrobit društva; oni rade za vlastiti interes i moć.
Njihova moć je u sposobnosti da uvjere javnost da laž postane normalna. Svaka nova obmana, svaki novi trik, svaka manipulacija predstavljaju dokaz da su sposobni održavati iluziju nad stvarnošću. Dok građani gledaju propast javnih preduzeća, kašnjenje projekata i političke blokade, manipulatori vlasti sjede na vrhu svoje piramide, osiguravajući da njihove sinekure i privilegije ostanu netaknute. Oni nemaju odgovornost, nemaju moralnu granicu i ne trpe posljedice za štetu koju nanose društvu.
Posebno je poražavajuće što je sva ova obmana sistemski osmišljena i stalno se obnavlja. Laž se osvježava novim pričama, manipulacija novim trikovima, a građani postaju zbunjeni, obeshrabreni i bespomoćni. Svaka blokada zakona, svaki odgođeni projekt, svaka nesposobna administrativna odluka – sve je to dokaz da oni koji vladaju ne rade za narod, već za iluziju moći, – a manipulatori sjede na vrhu piramide, sigurni da njihova pohlepa i obmane ostaju bez posljedica.
Primjeri iz stvarnog života šokantno ilustriraju ovu destrukciju:
Treći pokušaj Vijeća ministara da usvoji ključne evropske zakone i formira ured pregovarača bio je blokiran zbog političkih ucjena i nesposobnosti dogovora.
Planirana povećanja penzija u Federaciji stalno se odgađaju, dok politički lideri igraju svoje igre nad sudbinama stotina hiljada građana.
Infrastrukturni projekti autocesta, brze ceste i željezničkih koridora ostaju u limbu jer se prioritet daje ličnim interesima i političkoj moći, a ne dobrobiti građana.
Javna preduzeća se urušavaju dok manipulatori na vlasti nastavljaju dijeliti milione iz budžeta za političku promociju i privilegije.
Šteta koju nanose nije samo ekonomska ili administrativna; ona je moralna, društvena i kulturološka. Građani gube povjerenje u institucije, mladi gube vjeru u budućnost, a društvo postaje kolektivno frustrirano i apatično. Manipulacija i obmana su ovdje postale valuta moći, a oni koji ih koriste najbolje – vladaju, dok istina i odgovornost ostaju na marginama.
Na višim nivoima vlasti, ova strategija je posebno vidljiva i razorna. Svaka nova blokada, svaki novi zakon koji se ne donese, svaki birokratski preokret – sve to služi da građani budu pasivni, zbunjeni i obeshrabreni. Oni koji upravljaju ovom iluzijom znaju da je efekt njihove moći važniji od stvarnog djelovanja ili dobrobiti države.
Manipulacija nije privilegija jedne političke opcije ili stranačkog tabora – ona je sistemski fenomen koji prožima sve nivoe vlasti. Domaće i strane sile, lični i kolektivni interesi, sve se spaja u mrežu laži koja sve više ugrožava stabilnost države. Oni koji vladaju ne rade za narod – oni rade da narod vjeruje u njihove laži, i da zaboravi realnost.
U ovoj zemlji, manipulacija je postala konstanta, a građani su prisiljeni da svjedoče uništavanju institucija, ekonomije i budućnosti. I dok laž dominira, istina postaje prijetnja, a odgovornost luksuz kojeg rijetki imaju. Svaka obmana, svaka manipulacija, svaka privilegija koju zadrže, produbljuje jaz između građana i vlasti, između onoga što je moguće i onoga što se događa.
U konačnici, ovo carstvo laži i licemjerja jasno pokazuje da moć ovdje nije povezana sa sposobnošću, znanjem ili moralom – već s vještinom manipulacije, obmane i kontrole nad percepcijom javnosti.
Dok takvi manipulatori vladaju, država i njeni građani ostaju zarobljeni u začaranom krugu, u kojem istina ne vrijedi ništa, a laž je jedina valuta moći.
