Spengavanje – Pravosuđe i policija kao partijske toljage
Glagol spengati u savremenom bosanskom jeziku znači: uhapsiti, svezati. Riječ nije standardizirana i pripada svakodnevnom govoru, pa je stilski obilježena kao dio žargona, bliskog ulici, policijskom ili kriminalnom miljeu.
Na srbijanskoj, već slavnoj stranici Vukajlija, gdje korisnici sami objašnjavaju značenja riječi, često šaljivo, jedan je korisnik pronašao i dobar primjer, u pjesmi Zabranjenog pušenja: „Spremna čeka carina / nema šverca, mita, malverzacija / spengala ih marica…“
U bosanski je jezik ušla iz italijanskoga. Dženana Uzunović piše da je glagol u bosanskom razgovornom jeziku poprimio novo značenje, jer je izvorno, u obliku spegnere, značio „ugasiti, otpuhati ili izbaciti, dok u bosanskom jeziku nalazimo značenje uhapsiti koga ili svezati, sputati šta“. Prilagodbom bosanskom jeziku došlo je do inverzije mjesta g i n, pa je značenje na kraju drugačije.
U istraživanju ove autorice, 78,9 posto ispitanika prepoznalo je značenje glagola spengati kao sputati, uhapsiti koga.
Nermin Nikšić, zaštitnik glagola spengati
Moguće je da bi glagol vremenom izgubio svoje mjesto u našem govoru, ali za njegovu sigurnu budućnost pobrinuo se federalni premijer Nermin Nikšić, odnosno portal Istraga.ba, koji je objavio prepiske koje dokazuju direktno miješanje premijera u rad policije.
Od oktobra ove godine spengavanje je jedna od upečatljivijih ali i čestih riječi našeg medijskog i političkog jezika. U početku jednima kuriozitet, pa i simpatična nepoznanica, drugima već pomalo zaboravljena riječ osvježena u dubljoj memoriji, sada je već dio standardnog medijsko-političkog žargona.
Nikšić je 25.8. 2023 u 9:32:14 napisao doskorašnjem v. d. direktora Federalne uprave policije (FUP) Vahidinu Munjiću: Vidi molim te sada nam ljudi vjeruju i prijavljuju. Da nam je da kakvog kriminalca spengamo. Rade li ono oko autocesta?
Time je počeo novi život ovog glagola i iz njega izvedene imenice spengavanje, po kojoj se i cijeli niz sumnjivih, koruptivnih i funkcija nedostojnih aktivnost označava kao afera Spengavanje.
Objavljujući poruke u serijama, portal Istraga.ba je razotkrio niz, najblaže rečeno, neprimjerenih ako već ne nezakonitih kombinacija federalnih zvaničnika, ali je u svakoj premijer Nikšić poveznica. Pa čak i u onoj kombinaciji, o kojoj smo izvijestili, kada njegova šefica kabineta traži od Munjića da „riješi“ kaznu za prekoračenje brzine.
Svi glavni akteri afere će završiti u sudnici: proces traje, ali je Vrhovni sud, na zahtjev posebnog odjela tužilaštva, POSKOK, procijenio da Munjić, inspektor Muhamed Ohranović, šefica kabineta Arijana Huseinović Ajanović, direktor federalne Policijske akademije Ervin Mušinović i višestruka savjetnica Mirela Bubalo – završili su pod mjerama zabrane sastajanja i obavljanja službene dužnosti.
Svi su pred sudom, samo premijera nema – iako ih upravo sve on povezuje. Nedavni pretresi prostorija federalne Vlade ukazuju da istraga POSKOK-a, jedne nove pravosudne instance, napravljene za trojkaške obračune s bivšom vlašću, ipak nije završena.
Spengavanje kao borba protiv korupcije
Pravosuđe u dejtonskoj Bosni i Hercegovini projekat je međunarodne zajednice. Antikorupcijskim narativima i radovima nastojao se vršiti pritisak na novu političku i upravljačku elitu. Međutim, ako pravosuđe kontrolira neko, ako nije u osnovi neovisno, taj neko mogu biti jednom stranci, drugi put jedna lokalna stranka, treći put neka druga.
Hapšenje političara i zvaničnika, njihovo spektakularno privođenje pred kamerama, montiranje afera, razvlačenje procesa, čuvanje optužnica u ladicama – to su danas ponajmoćniji alati u međusobnim političkim obračunima.
Stranci pravosuđe iskoriste kada baš zapne: kada ih kakva stranka ne posluša, kada žele promijeniti vlast, pa uhapse premijera itd.
Teško je, nakon decenije spengavanja, vjerovati našem pravosuđu, što ne znači da ne treba insistirati da se ono spasi od političkog uplitanja. Zato je razumljivo zašto je Nikšić ubrzo nakon dolaska na jednu od najvažnijih izvršnih pozicija u državi upravo pravosudno i policijski htio da rješava probleme i spengava političke protivnike.
Svakako, teško je vjerovati policiji nakon što se ispostavi da operativni rukovodilac – koji bi morao biti strogi profesionalac, za razliku od ministra unutrašnjih poslova, koji po opisu posla provodi neku politiku – dogovara spengavanja direktno s čovjekom na najmoćnoj i najvišoj političkoj funkciji.
Stranke koje su Nikšiću dale povjerenje za premijerski rad na vlast su došle, između ostalog, i pomoću pompeznih korupcijskih slučajeva (Memić, Respiratori…), koristeći se glasnom antikorupcijskom pričom.
Spengavanje je umalo došlo na dnevni red federalnog parlamenta. Dio opozicije se jedva izborio da predsjedavajući Predstavničkog doma Dragan Mioković (Naša stranka) sazove posebnu sjednicu. Vladajuće stranke zdušno su stale uz premijera, ali ni opozicija se nije proslavila: ne samo da nisu uspjeli privoljeti par neodlučnih zastupnika da glasaju za dnevni red, nego ni svi opozicioni zastupnici nisu došli na sjednicu.
Ali mnogi mediji i drugi javni akteri koji su udarnički koristili i cijedili slične ali manje afere u prošlosti, ovu ili ignoriraju ili o njoj izvještavaju agencijski, tek da im se ne bi moglo šta zamjeriti.
I upravo je i taj aspekt javnosti i medija kao ključne arene za antikorupcijske obračune jednako važan koliko i sudnica.
Nakon tri decenije borbe protiv korupcije, kojom su dirigirali i finansirali je stranci, pomoću mnoštva organizacija, medija i opozicionih političara, ispostavlja se da je borba protiv korupcije tek jedno suptilno sredstvo dublje korupcije. Spengavanje kao antikorupcija
Kenan Efendić
(Odgovor)
