Nakon relativiziranja ustaštva, predstavljanja ustaškog zločinca Jure Francetića “herojem” i “legendarnim borcem”, a poglavnika Ante Pavelića “borcem protiv beogradskog nasilja”, obračunavanja s manjinama, tvrdnji da je slučaj mučkog ubistva porodice Zec 1991. “predimenzioniran” itd., a na što su upozoravali brojni hrvatski autori i organizacije, TV Kalendar, najdugovječnija emisija Hrvatske-radiotelevizije (HRT) u kojoj se prisjećaju bitnijih događaja, ponovo je iznenadila revizionizmom i notornim iskrivljavanjem historijskih činjenica.
“U namjesniku, knezu Pavlu, (Vlatko) Maček je našao razumnog sugovornika koji se priklonio rješenju hrvatskog pitanja. Knez se najprije otarasio dotadašnjeg premijera Milana Stojadinovića, nesklonog sporazumu s Hrvatima, i doveo Dragišu Cvetkovića. Poslije višekratnih pregovora, često na rubu prekida, a pod stalnim pritiskom Pariza i Londona, konačno je u kolovozu 1939. sklopljen Sporazum Cvetković-Maček, kojim je osnovana autonomna Banovina Hrvatska, s mnogim elementima državnosti”, pročitao je hladno spiker, dodajući da je ovaj sporazum trebao “donekle zadovoljiti hrvatske težnje“.
Bio je to, vele, “maksimum koji je mogla postići hrvatska politika u to krizno doba”.
Nadalje, podsjeća se da su takav dogovor komunisti osuđivali kao “dogovor dviju buržoazija na račun drugih naroda, bučno zagovarajući potpunu narodu demokraciju”.
Štaviše, izražava se nevjerica što “komunisti kratkotrajnu Banovinu nisu ni spomenuli 1945. godine u povlačenju republičkih granica komunističke Jugoslavije“, uz ponovno iskrivljavanje historijskih činjenica koje zanemaruje ZAVNOBiH i AVNOJ kao tekovine antifašizma na kojima je obnovljena državnost BiH i ustanovljena nova Jugoslavija.
Bizarno je da se ovaj skandal dešava nakon što je nedavno, također, u digitalnom kvizu za treći razred osnovne škole objavljena je karta Hrvatske prema kojoj se ova država proteže sve do Srbije, zauzimajući cijeli teritoriji BiH i dijelove našeg istočnog susjeda, što je, također, izazvalo nevjericu u javnosti. Ali i sve glasnijeg agitiranja hrvatskog vrha i Sabora protiv Bosne i Hercegovine, uz nove težnje i “rješenja” u BiH nameću i “vanjskopolitičkim pritiskom”.
Podsjetimo, nakon što je Hitler osvojio Čehoslovačku, njegov poklonik Ane Pavelić iz Italije počeo tražiti komadanje Jugoslavije. Tada se počelo razmišljati o ustupcima Hrvatskoj. Naravno, i to na račun Bosne.
U aprilu 1939. godine su započeli pregovori Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka kojima je bio cilj “da se ponovo stvori nacionalni teritorij Hrvatske i da se Hrvatskoj dade u stanovitoj mjeri politička vlast“.
Prvo o čemu su se ta dvojica složila jeste da se ujedine dvije glavne hrvatske banovine, Savska i Primorska, u koju su uključeni dijelovi Bosne, a da se stanovnici preostalog dijela naše zemlje “izjasne plebiscitom žele li se pridružiti Hrvatskoj ili Srbiji“.
Međutim, knez Pavle nije prihvatio tripartitnu državnu tvorevinu, pa su otpočeli novi pregovori. Ovaj put još neki dijelovi bh. teritorija jednostavno odsječeni na karti i pridodani Hrvatskoj, među njima Brčko, Gradačac, Derventa, Travnik i Fojnica.
Umjesto tripartitne države, u novoj tvorevini samo će Hrvatska postati posebna banovina, sa svojim Saborom, a ostatak BiH će biti podijeljen na dvije postojeće, ali smanjene banovine, Vrbasku i Drinsku. Takav plan je privaćen Sporazumom iz augusta 1939. godine.
U vrijeme “dok su ovi pregovori bili u najkritičnijoj fazi” pod čudnim okolnostima u Beogradu je umro Mehmed Spaho, čelnik Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) i neprikosnoveni lider Bošnjaka, između dva svjetska rata. Njegova smrt praktično je omogućila dovršetak ideje o podjeli Bosne u osvit početka Drugog svjetskog rata.
Nadamo se da će revizionizam HRT-a naići na osudu historičara i javnosti u susjednoj Republici Hrvatskoj.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
