U proteklih sedam dana, Željka Cvijanović se u Vašingtonu susrela i srdačno ispričala sa nekima od najbližih Trumpovih saradnika, uključujući sekretara za ekonomiju Howarda Lutnicka, kongresmenke Claudiu Tenney i Annu Paulinu Lunu te senatora iz Viskonsina Rona Johnsona.
Kada je prije nešto više od godinu dana Milorad Dodik na glavu stavio kačket sa sloganom „Make America Great Again“ i ispred Palate Rs u Banjoj Luci slavio pobjedu predsjednika Donalda Trumpa, svi su mu se smijali. Dobro – ne baš svi, ali većina političara i medija u Federaciji BiH. Godinu dana kasnije, Milorad Dodik je u Washingtonu zajedno sa svojom najbližom saradnicom Željkom Cvijanović i sutra će prisustvovati Molitvenom doručku koji će okupiti više od 3.000 zvanica iz preko 100 zemalja, uključujući i predsjednika SAD, koji će tradicionalno održati govor.
OD NETANYAHUA DO TRUMPA
U januaru 2026., Donald Trump nazvao je Giulianija „najvećim gradonačelnikom u istoriji Njujorka“ i najavioda će ga odlikovati Predsjedničkom medaljom slobode, najvišim civilnim odlikovanjem Sjedinjenih Država. Dva mjeseca ranije, nakon što je Dodik ispregovarao da se njemu i njegovim saradnicima i porodičnim firmama ukinu sankcije, Sabina Ćudić iznijela je čvrst stav da je takav potez OFAC-a potvrda „povlačenja Milorada Dodika“.
MIRNO „RASPAKIVANJE“ BiH
„Moj glavni cilj – nezavisna Rs, nije nestao i do tog cilja želim doći kroz miran politički proces koristeći međunarodni tajming koji se stvara. Rs će, kada bude proglašena nezavisnost, u roku od nekoliko dana priznati 15 zemalja“, rekao je prije tri dana, nakon posjete Izraelu, Milorad Dodik.
Prije tri decenije, Dejtonski mirovni sporazum je kao primarno „američki proizvod“ učvrstio u to vrijeme prilično poljuljanu vanjskopolitičku reputaciju tadašnjeg predsjednika SAD-a Billa Clintona, koji se pripremao za utrku za novi mandat u Bijeloj kući. Iako za prosječnog američkog birača dešavanja u Bosni nikada nisu spadala u top-teme, parafiranje sporazuma u Dejtonu kojim je okončan četvorogodišnji rat donijelo je Clintonu i njegovoj administraciji imidž efikasnog međunarodnog posrednika i pokazalo da SAD mogu nametnuti rješenje tamo gdje Evropa nije mogla. Kreiranje istog takvog imidža danas je primarni fokus aktuelnog predsjednika Sjedinjenih Država. A dok se sve glasnije priča o „raspakivanju“ Dejtona, Milorad Dodik nepogrešivo je prepoznao politički trenutak u kojem će Amerikancima otvoreno skrenuti pažnju na mogući novi „projekat“ Donalda Trumpa – davanje zelenog svjetla iz Vašingtona za proglašenje nezavisnosti entiteta Rs.
Niko sa zrncem zdravog razuma i političke trezvenosti više se ne smije Miloradu Dodiku i njegovim planovima, naprotiv. Samo nas još Dino Konaković, negdje sa egzotičnih pješčanih plaža Dubaija, ubjeđuje da je Dodik tek obična „bučna varalica“ i kako je „maknut sa političke scene“.
U ovom trenutku Dodika bi u njegovim secesionističkim namjerama „raspakivanja“ ne samo Dejtona, već i cjelovitosti Bosne i Hercegovine, mogli ozbiljno poremetiti samo predstojeći ponovljeni izbori za predsjednika Rs i eventualna pobjeda opozicionog kandidata Branka Blanuše. Kakav god da bude ishod, porazna je pomisao da će o dugoročnoj budućnosti i stabilnosti države možda odlučivati tek nekoliko hiljada glasova razlike sa biračkih mjesta u Rs-u. Dok Milorad Dodik što direktno, što putem svoje razgranate lobističke mreže pregovara s Netanyahuom i Trumpom, Trojka u Federaciji i dalje ne uspijeva da organizuje ni Zoom sastanak s realnošću. A tu cijenu njihove naivnosti i upornog zabijanja glave u pijesak u konačnici će platiti građani – i država.
