Procjenjuje se da je između 12 i 20 miliona ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove, dok je između 200.000 i 2 miliona izgubilo život u valovima etničkog čišćenja, silovanja i masakra.
Sukob između Indije (1,5 milijardi stanovnika) i Pakistana (241 milion), dviju nuklearnih sila koje dijele dugu i krvavu granicu, jedan je od najdugotrajnijih i najopasnijih međunarodnih sporova modernog doba. Njihova povijest isprepletena je pričama o podijeljenim identitetima, kolonijalnim manipulacijama, vjerskim tenzijama, geopolitičkim igrama i neprestanoj utrci u naoružanju. Od krvave podjele Britanske Indije 1947. godine, koja je ostavila milijune mrtvih i raseljenih, do današnjih dana kada obje zemlje raspolažu nuklearnim arsenalima i modernim vojskama, neprijateljstvo između Indije i Pakistana oblikuje sudbine miliona ljudi i utječe na sigurnost čitave Azije.
Britanska vladavina i vjerske podjele
Da bismo razumjeli genezu sukoba između Indije i Pakistana, moramo se vratiti u vrijeme britanske kolonijalne vladavine nad Indijskim potkontinentom. Britanci su, svjesno ili nesvjesno, koristili vjerske razlike između hindusa i muslimana kao alat za održavanje kontrole. U političkom životu kolonijalne Indije, vjerska pripadnost postala je ključan faktor, što je kulminiralo uvođenjem posebnih izbornih lista za muslimane i hinduse, kao i rezerviranih mjesta u zakonodavnim tijelima. Ovakva politika produbila je podjele i stvorila atmosferu nepovjerenja, koja je s vremenom postala plodno tlo za radikalnije zahtjeve muslimanske manjine.
Rađanje Pakistana: Dvije nacije, jedan kontinent
U prvoj polovici 20. stoljeća, ideja o “dvije nacije” – prema kojoj su muslimani i hindusi dva nepomirljiva naroda s različitim identitetima i političkim interesima – dobila je na snazi zahvaljujući liderima poput Muhammada Alija Jinnaha i Muslimanske lige. Strah muslimana od marginalizacije u budućoj nezavisnoj Indiji, gdje bi dominirali hindusi, doveo je do zahtjeva za stvaranjem zasebne muslimanske države. Unatoč protivljenju lidera poput Gandhija, koji su zagovarali sekularnu i ujedinjenu Indiju, britanske vlasti su se, iscrpljene nakon Drugog svjetskog rata i suočene s rastućim nasiljem, odlučile na podjelu…
Podjela i njene posljedice
U avgustu 1947. godine, Britanska Indija podijeljena je na dvije nezavisne države: Indiju i Pakistan. Granica, poznata kao Radcliffeova linija, povučena je na brzinu, često bez poznavanja lokalnih prilika, što je dovelo do masovnih migracija, nasilja i genocidnih zločina. Procjenjuje se da je između 12 i 20 miliona ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove, dok je između 200.000 i 2 miliona izgubilo život u valovima etničkog čišćenja, silovanja i masakra. Ova trauma ostavila je duboke ožiljke u kolektivnoj svijesti obje nacije, stvorivši atmosferu nepovjerenja i mržnje koja traje do danas.
Prva rana: Sukob oko Kašmira
Enciklopedija za Kašmir (Kashmir) kaže:
Povijesno-geografska regija u Aziji, između Indije (savezna država Jammu i Kashmir) i Pakistana (autonomni teritoriji Azad Kashmir i Gilgit-Baltistan); obuhvaća 222 236 km². Indijska savezna država Jammu i Kashmir obuhvaća 101 387 km² s 12 541 302 st. (2011), a pakistanski dio Kašmira 85 793 km² s 5,8 milijuna stanovnika; dio kašmirskoga teritorija (Aksai Chin) pod kontrolom je NR Kine. Tijekom geopolitičke podjele Indijskog potkontinenta u kolovozu 1947., u Kašmiru su se sukobile snage kašmirskoga maharadže Hari Singha i pobunjeničke muslimanske skupine, sklone sjedinjenju s Pakistanom (početkom 1940-ih Kašmir je imao oko četiri miliona stanovnika, od toga oko 77% muslimana). Hari Singh prihvatio je indijsku vojnu pomoć te je Kašmir priključio Indijskoj Uniji (26. X. 1947). Potom je došlo do prvoga indijsko-pakistanskoga rata (1947–49) i podjele većega dijela Kašmira tzv. linijom kontrole.
Godine 1948. Vijeće sigurnosti UN-a rezolucijom je pozvalo na održavanje referenduma, kao rješenja za kašmirski problem. Početkom 1950-ih Kina je zauzela teško pristupačan i uglavnom nenaseljeni dio Kašmira (područje Aksai Chin). Indija je 1957. anektirala osvojeni dio Kašmira i stvorila saveznu državu Jammu i Kashmir. U njoj se nastavio otpor muslimanskih separatističkih skupina (podupiranih iz Pakistana). Pakistan je svoj dio Kašmira upravno podijelio na autonomni Azad Kashmir te na Sjeverno područje (od 2009. Gilgit-Baltistan), pod izravnom upravom središnje vlasti. Godine 1963. na kašmirskom je teritoriju sporazumno određena kinesko-pakistanska granica. Nakon indijsko-pakistanskih ratova 1965. i 1971–72. kašmirska linija kontrole dijelom je promijenjena te uspostavljena (17. XII. 1972) kao privremena granica (duga oko 750 km).
Ratovi između Indije i Pakistana: Povijesni presjek
Od 1947. godine, Indija i Pakistan su četiri puta vodili otvorene ratove, uz brojne manje oružane sukobe i krize koje su prijetile prerasti u širi konflikt. Prvi rat (1947.-1948.) bio je izravna posljedica spora oko Kašmira, a završio je podjelom regije i uspostavom Linije kontrole. Drugi rat (1965.) ponovno je izbio zbog Kašmira, s pokušajem Pakistana da potakne pobunu među muslimanima u indijskom dijelu regije. Rat je završio bez teritorijalnih promjena, ali s velikim ljudskim i materijalnim gubicima.
Treći rat (1971.) imao je drukčiji karakter – izbio je zbog političke i humanitarne krize u tadašnjem Istočnom Pakistanu (današnji Bangladeš), gdje je indijska intervencija dovela do stvaranja nove države.
Ovaj rat bio je ponižavajući poraz za Pakistan, koji je izgubio polovicu svog teritorija i više od 90.000 vojnika kao ratne zarobljenike.
Četvrti rat, poznat kao Kargilski sukob (1999.), izbio je nakon što su pakistanske snage prešle Liniju kontrole u području Kargila, što je dovelo do intenzivnih borbi i međunarodnog pritiska na Pakistan da se povuče
Sukobi niskog intenziteta i terorizam
Između velikih ratova, obje zemlje su bile uključene u brojne sukobe niskog intenziteta, uključujući infiltracije, terorističke napade i granične okršaje. Posebno su značajni napadi na indijski parlament 2001. godine i na vojnu bazu u Uri 2016., nakon kojih je Indija izvela tzv. “kirurške udare” na pakistanske ciljeve7. U veljači 2019., nakon terorističkog napada u Pulwami, indijsko ratno zrakoplovstvo izvelo je zračne udare na teritoriju Pakistana, što je izazvalo zračne borbe i zarobljavanje indijskog pilota, dodatno podižući tenzije.
Diplomatske igre i međunarodni utjecaji
Sukob između Indije i Pakistana uvijek je imao i međunarodnu dimenziju. Tijekom Hladnog rata, obje zemlje su bile predmet interesa velikih sila – SAD-a, SSSR-a i Kine – koje su nastojale proširiti svoj utjecaj u Južnoj Aziji, ali su istovremeno izbjegavale izravnu vojnu intervenciju. Danas, dok Indija sve više gravitira prema Sjedinjenim Državama i Zapadu, Pakistan održava bliske veze s Kinom i, povremeno, s islamskim državama i SAD-om.
Još malo o Kašmiru…
Kašmir je, iako čini samo dio teritorija dviju zemalja, postao simbol i srž sukoba. Povijesno, Kašmir je bio kraljevstvo s većinskim muslimanskim stanovništvom, ali pod vlašću hinduskog maharadže. Prilikom podjele 1947., princ je oklijevao s pristupanjem bilo kojoj državi, nadajući se neovisnosti. No, nakon pobune i pakistanske intervencije, odlučio je pristupiti Indiji, što je izazvalo prvi rat i trajnu podjelu regije. Indija smatra da je pristupanje Kašmira bilo legalno i konačno, dok Pakistan tvrdi da većinsko muslimansko stanovništvo ima pravo na samoopredjeljenje. Tijekom desetljeća, Kašmir je bio poprište pobuna, represije, političkih manipulacija i oružanih sukoba. U indijskom dijelu Kašmira, od kraja 1980-ih jača separatistički i islamistički pokret, često uz podršku iz Pakistana, što Indija vidi kao oblik “proxy” rata.
Za Pakistan, Kašmir je pitanje nacionalnog identiteta i legitimnosti kao države stvorene za muslimane Južne Azije. Za Indiju, gubitak Kašmira značio bi potkopavanje sekularnog karaktera države i teritorijalnog integriteta.
Veličina i struktura vojnih snaga
Indija i Pakistan danas raspolažu snažnim i moderniziranim oružanim snagama, ali razlike u veličini, resursima i tehnološkim kapacitetima su značajne. Prema Global Firepower Indexu za 2025. godinu, Indija je četvrta vojna sila svijeta, dok je Pakistan na dvanaestom mjestu. Indija ima oko 1,46 miliona aktivnih vojnika i 1,15 miliona rezervista, dok Pakistan ima 654.000 aktivnih vojnika i znatno manje rezervista. Indijske paravojne snage broje 2,5 miliona pripadnika, naspram 500.000 u Pakistanu.
Indija ima značajnu prednost u kopnenim snagama. Posjeduje preko 4.200 tenkova, uključujući moderne T-90 Bhishma i domaće Arjun tenkove, dok Pakistan ima oko 2.627 tenkova, uglavnom starijih modela. Indija također ima više od 148.000 oklopnih vozila, tri puta više od Pakistana. U artiljeriji, Indija raspolaže naprednim sustavima poput BrahMos raketa i Pinaka višecijevnih bacača, što joj daje dodatnu prednost u vatrenoj moći.
Indijsko ratno zrakoplovstvo jedno je od najjačih u Aziji, s 2.229 letjelica, uključujući napredne borbene zrakoplove Rafale, Su-30MKI i domaći Tejas. Pakistan ima oko 1.399 letjelica, od čega 328 borbenih zrakoplova, uglavnom kineske i američke proizvodnje. Iako Indija ima kvantitativnu i tehnološku prednost, Pakistan se oslanja na bolje integrirane sustave, brzu reakciju i učinkovitu doktrinu, što mu omogućuje efikasne i pomno promišljenje udare, kako je pokazano u incidentu kod Balakota 2019. godine.
Mornarica: Indijska dominacija
Na moru, Indija ima jasnu nadmoć, s flotom od 293 broda, uključujući dva nosača zrakoplova (INS Vikramaditya i INS Vikrant), dok Pakistan ima samo 121 brod i nema nosače zrakoplova. Indija također posjeduje 18 podmornica, naspram 8 pakistanskih. Ova dominacija omogućuje Indiji kontrolu nad ključnim pomorskim pravcima u Indijskom oceanu.
Indijski odbrambeni proračun za 2025.-2026. iznosi oko 79 milijardi dolara, što je gotovo deset puta više od pakistanskog proračuna od 7,6 milijardi dolara. Ova financijska prednost omogućuje Indiji kontinuiranu modernizaciju, nabavu novih sustava i razvoj domaće vojne industrije. Pakistan, s ograničenim resursima, oslanja se na vojnu pomoć iz Kine i vlastitu industriju, ali mu nedostaje kapacitet za ravnopravnu utrku.
Dominantne vjere i broj vjernika u Indiji i Pakistanu
INDIJA
Indija je jedna od najraznolikijih zemalja svijeta po pitanju religije, ali nekoliko vjera je izrazito dominantno:
► Hinduizam: Najveća i najdominantnija religija u Indiji. Prema procjenama za 2025., hinduisti čine oko 78–80% stanovništva, što je otprilike 1,10 milijardi ljudi145. Indija je dom za oko 94% svih hindusa na svijetu.
► Islam: Druga po veličini religija u Indiji, s oko 14–15% stanovništva, odnosno približno 210 milijuna muslimana. Indija ima treću najveću muslimansku populaciju na svijetu, odmah nakon Indonezije i Pakistana.
► Kršćanstvo: Treća najveća religija, s oko 2–2,5% stanovništva, što je otprilike 32 milijuna kršćana.
► Sikhizam: Oko 1,7% stanovništva, odnosno oko 24 milijuna vjernika, koncentriranih uglavnom u saveznoj državi Punjab.
► Budizam: Približno 0,7% stanovništva, odnosno oko 10 milijuna budista.
► Jainizam: Oko 0,4% stanovništva, što je oko 5 milijuna Jainista.
► Ostale religije i nereligiozni čine manje od 1% stanovništva.
PAKISTAN
Pakistan je država u kojoj je religijska slika znatno homogenija, s jasnom dominacijom jedne vjere:
► Islam: Službena i daleko najrasprostranjenija religija. Prema popisu iz 2023., muslimani čine oko 96,35% stanovništva, što je otprilike 232 milijuna ljudi. Većina su suniti (oko 80–85%), dok šiiti čine 10–15% muslimanske populacije.
► Hinduizam: Najveća manjinska religija, s udjelom od oko 2,17%, odnosno nešto više od 5 milijuna vjernika.
► Kršćanstvo: Treća po veličini religija, s oko 1,37% stanovništva, što je približno 3,3 milijuna kršćana.
► Ostale religije: Ostale vjerske skupine (Ahmadi, Sikh, Zoroastrijanci, Bahá‘í, Kalash i dr.) čine manje od 0,2% stanovništva.
(TBT, BALKAN X PORTAL/SLOBODNA DALMACIJA)
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
