I dok katolici širom svijeta u miru, molitvi i tišini iščekuju najveći blagdan svoje vjere – Uskrs, dio stanovnika Vareša suočava se s potpuno drugačijom atmosferom.
Naime, tokom Velike subote i samog Uskrsa planirano je snimanje scena za film „Quo vadis, Aida? – Dio koji nedostaje“, što uključuje i upotrebu manevarskog streljiva te simulaciju ratnih dešavanja.
—
Građani: “Sram te bilo, trebalo je odgoditi snimanje”
Prema informacijama iz Općine Vareš, snimanje će se odvijati 4. i 5. aprila, uz privremene blokade saobraćaja kako bi produkcija nesmetano radila. Ova odluka izazvala je burne reakcije među lokalnim stanovništvom, posebno među katolicima.
„Jasmila, sram te bilo. I tebe i one koji su dali dozvolu za snimanje na najveći katolički blagdan. Ako nisi znala da u Varešu žive katolici, na vrijeme si upozorena“, poručio je jedan od ogorčenih mještana.
Dodaju da je posebno razočaravajuće što snimanje nije odgođeno uprkos apelima da se blagdan obilježi u miru i dostojanstvu.
—
Podrška stigla i od Bošnjaka
Zanimljivo je da su podršku nezadovoljnim katolicima pružili i brojni Bošnjaci iz Vareša, koji smatraju da je međusobno poštovanje ključno za suživot.
„Ako govorimo o zajedništvu, onda treba ispoštovati Uskrs kako bi ga ljudi proveli u miru, a ne uz pucnjeve“, jedan je od komentara na društvenim mrežama.
Pojedini su istakli da bi, da su na mjestu vlasti, snimanje odgodili upravo zbog značaja praznika.
—
Sporno i pitanje filmske tradicije
Pored samog termina snimanja, dio Varešana zamjera i navodne inicijative da se promijeni naziv nagrade u bh. kinematografiji. Riječ je o nagradi koja nosi ime Ivice Matića, rođenog u vareškom kraju, kojeg mnogi smatraju jednim od utemeljitelja bosanskohercegovačkog filma.
Prema tvrdnjama iznesenim u reakcijama, postoje prijedlozi da se nagrada preimenuje po Hajrudinu Šibi Krvavcu, što je dodatno izazvalo negodovanje dijela javnosti.
—
Poruka nezadovoljnih građana
Za mnoge mještane, cijela situacija predstavlja nepoštivanje lokalne zajednice i vjerskih osjećaja. Uz simboličnu poruku „Quo vadis, Jasmila?“, izražavaju stav da ovakav projekat i njegov tajming nisu bili potrebni.
Nakon Uskrsa, kako poručuju, slijedi nova borba – očuvanje lokalnog identiteta i kulturnog naslijeđa koje smatraju ugroženim.
