“Gledam ove cijene na pumpi, gledam ovu kolonu svaki dan i sve je jasno. Mi smo majstori adaptacije na sopstvenu štetu.Imam osjećaj kad bi sutra litar goriva bio 10 KM, a kafa 5 KM, mi se ne bi pobunili. Ma jok. Mi bismo samo našli novu strategiju: Hajde, nećemo tri puta sedmično u kafanu, ići ćemo jednom, ali ćemo sjediti tri sata. A pješke? Ne daj Bože te nesreće! Bolje u koloni uz klimu, pa makar i na rezervi. Bitno je da se kotrlja, makar nas to kotrljanje skupo koštalo”, napisao je.
U svom osvrtu posebno naglašava ono što mnogi prepoznaju kao realnost – umjesto bunta i promjena, građani biraju prilagođavanje. Pa čak i kada bi cijene, kako kaže, otišle u ekstrem – litar goriva 10 KM, kafa 5 KM – reakcija bi, vjeruje, izostala.
I dok kolone na pumpama ne nestaju, mnogi i dalje biraju automobil umjesto alternativnih načina kretanja. Pješačenje, kaže ironično, kao da je „najveća nesreća“. Bitno je da se vozi – makar i na rezervi, makar i po cijenu sve tanjeg novčanika.
Ova objava otvorila je pitanje koje dugo visi u zraku: koliko daleko građani mogu ići u prilagođavanju, a da ne kažu – dosta?
Jer, kako stvari stoje, Zenica se ne buni. Zenica se prilagođava. I to – skupo.
