Kako ističe Kahvedžić, posao mu je ponuđen uz obećanu platu od 1.200 KM, uz osigurane obroke, smještaj i prijavu. Međutim, po dolasku na Vlašić, zatekao je sobu u izrazito lošem stanju.
– Zovu te da dođeš da radiš, a onda ti daju ovakvu sobu i kažu da je sam očistiš i izribaš. Gluho bilo, Bože me sačuvaj. Ovo nije smještaj za radnike – tvrdi Emir.
Brz povratak kući
Dodaje da se nije zadržao dugo te da se vrlo brzo vratio kući.
– Malo prije sam došao, već danas su me zvali da radim. Dali su mi ovakav smještaj i rekao sam da ne mogu. Ne dao mi Bog gore biti tu – kaže on.
Kahvedžić navodi da se na posao prijavio preko prijatelja, koji mu je dao kontakt odgovorne osobe u hotelu.
– Kontaktirao sam šefa, rekao mi je da su smještaj, hrana i plata osigurani, sve uredno, prijava, 1.200 KM plata. A ovo što sam zatekao – to je stvarnost – navodi.
Poređenje sa radom u inostranstvu
Posebno ističe razočaranje odnosom prema radnicima u domaćoj turističkoj sezoni, upoređujući iskustvo s radom u inostranstvu.
– Iskreno, razočaran sam bh. zimskom sezonom. Već tri i po godine radim ljetne sezone na moru i razlika je ogromna. Vani su poslodavci puno odgovorniji prema radnicima, drugačiji je odnos, više poštovanja – zaključuje Kahvedžić.
Ovaj slučaj ponovo otvara pitanje uslova rada i smještaja sezonskih radnika u domaćim turističkim centrima, posebno u jeku zimske sezone, kada je potražnja za radnom snagom najveća.
