Ekonomija Federacije je u 2025. godini doživjela nekoliko naglih udara, koji će poremetiti njen dosadašnji razvojni tok, zaustaviti rast zaposlenosti, dodatno produbiti inflaciju, poljuljati povjerenje građana u ekonomsku pamet Vlade te u konačnici dovesti do ogromnog budžetskog minusa i posljedično novih zaduženja koja nas očekuju u 2026. godini – navodi se u tekstu portala Odgovor.ba
Vlada Federacije predvođena premijerom, liderom Socijaldemokratske partije Nerminom Nikšićem, u ekonomsko okruženje opterećeno glomaznim javnim i prignječenim privatnim sektorom, sručila je niz krupnih mjera koje još više guše privredu – prostor gdje nastaju i novac i poslovi.
O ekonomskoj i fiskalnoj politici Vlade Nermina Nikšića jedan strani ekonomski stručnjak je autoru ovog teksta kazao: SDP uopće ne zanima prihodovna strana budžeta. Prevedimo slikovito: ponašaju se poput tinejdžera koji je od roditelja uzeo kreditnu karticu i nemilice troši, ne pitajući se kada će i kome sve to doći na otplatu.
Minimalac i pad zaposlenih
Naglo i ogromno povećanje minimalne plate u Federaciji za čak 64 posto, uvedeno je uredbom Vlade Federacije, bez ikakve parlamentarne rasprave, uz nedovoljno vremena i prostora za istinski socijalni dijalog, pred samu Novu godinu.
Radnici na minimalnim platama su se s pravom obradovali i povećanje minimalne plate je nesumnjivo jedna od temeljnih potreba stotina hiljada građana. Ali Vlada je platu povećala za 64 posto a doprinose na platu smanjila za 5 posto.
Ni poslovna zajednica nije bila na visini pregovaračkog zadatka, niti su jasno nudili alternativni model, niti su nastupali jedinstveno, svevši svoj javni glas na nekoliko medijskih istupa pojedinaca.
Da je ova mjera nagla, ekonomski neodrživa i manjkava pokazala je i sama Vlada kada je odlučila da će preko 100 miliona KM usmjeriti na očuvanje radnih mjesta pogođenih povećavanjem minimalne plate.
Logika ovakve mjere, koja odražava svojevrsno komunističko raspoloženje SDP-a, jeste ovakva: Nećemo privredi smanjiti doprinose na platu pa da oni razliku preusmjere u povećanje minimalca, nego ćemo putem doprinosa mi uzeti taj novac i mi ćemo ga dalje raspoređivati i vraćati radnicima. A takvo raspoređivanje tuđih para omogućava Vladi i ministarstvima da oni odlučuje kome i kako novac ide.
Efekti ovakve mjere su katastrofalni. Federacija se po prvi put u deset godina rasta – ne računajući pandemiju – suočila s padom broja zaposlenih. Umjesto očekivanih prosječnih 6.000 radnih mjesta više, izgubili smo upravo toliko. U konačnici – minus od 12.000. Hiljade radnih mjesta pokrivenih subvencijama također su klimave i pitanje je koliko će građana Federacije ostati bez posla kada subvencije jednom prestanu.
Na nivou ekonomske politike i općeg odnosa prema ekonomiji, Vlada Nermina Nikšića je povećanjem minimalne plate otvorila i jednu štetnu retoriku, nastojeći antagonizirati poslodavce i radnike. Na trenutak djeluje kao da SDP nije reformirana socijaldemokratska stranka nego rigidna komunistička partija, koja manipulira radnicima huškajući ih na „bogataše“ i „izrabljivače“. Najavljena povećanja doprinosa za male privrednike i obrtnike samo su nastavak ovog trenda: ova Vlada ne pogoduje poslovanju, ona isisava novac iz realnog sektora, nemilice ga troši, pri tom se zadužujući.
Sve je to, naravno, laž: u SDP-u i oko SDP-a kruži mnogo privatnih poslodavaca, koji na tržištu opstaju gotovo samo zato što isisivaju javni novac. O čemu će, zasigurno, biti mnogo govora u 2026. godini.
Rigidna i nepromišljena odluka o neradnoj nedjelji
Oba bosanskohercegovačka entiteta ušla su u 2025. godinu sa znatnim povećanjima minimalne plate: u RS za 44 posto, u Federaciji za čak 64 posto.
Međutim, Federacija je krajem 2024. uvela jednu mjeru koju RS nije. Tako je država, kao jedinstveno tržište s istom valutom i s jedinstvenim sistemom indirektnih poreza, u 2025. godinu ušla ekonomski razdijeljena po osnovi rada trgovina nedjeljom.
U Federaciji Bosne i Hercegovine trgovinama je zabranjen rad nedjeljom, ali u RS nije. Jedinstven je to slučaj, gdje se unutar jednog tržišta primjenjuju radikalno različiti uvjeti u jednom od ekonomski ali i društveno najbitnijih sektora.
Odluka je donesena naglo i zbrzano, bez naročitih istraživanja i projekcija efekata. Upravo onako kako profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Muharem Karamujić objašnjava u intervjuu za portal !Odgovor: To nisu ekonomske politike, nego mjere.
Politike uključuju dugoročnu perspektivu, istraživanje, mjerenje, a zbrzana odluka o neradnoj nedjelji donesena je uz prešutnu podršku glavnih trgovačkih lanaca i glasnu podršku Sindikata, koji će već na kraju godine donekle i zažaliti zbog nje.
Obnovljena evropska borba za neradnu nedjelju javlja se u sprezi Katoličke crkve i sindikata, pri čemu veliki trgovački lanci, u maniru kartela, prihvataju jednake uvjete za sve jer će svi imati iste posljedice. Ali nigdje u Evropi neradna nedjelja nije toliko radikalna kao u Federaciji, u kojoj, bizarno, većinu stanovništva čine muslimani.
Na brzinu usvojeni zakon je manjkav, najavljene mogućnosti izuzeća dobio je samo Grad Orašje, pogranični prostor koji živi od kupaca koji vikendom dolaze iz susjedne Hrvatske. Na zahtjeve niza drugih lokalnih zajednica, poput Bihaća i Velike Kladuše, federalna Vlada nikada nije odgovorila.
Mjerljivi efekti neradne nedjelje su jasni: nakon godina rasta zaposlenih u ovom sektoru, sada bilježimo kontinuirani pad; opada potrošnja – osim na benzinskim stanicama, koje posluju nedjeljom, ali pada i prihod entiteta zabilježen na fiskalnim kasama. U RS-u takvi prihodi rastu.
Nedorečeni zakon ostavio je mogućnost rada dragstorima, nejasno definiranom tipu prodavnice, koji sada niču diljem Federacije. Čak je i najveći trgovački lanac otvorio dragstor.
Borba federalnog ministra trgovine Amira Hasičevića za „radnice“ koje trebaju nedjelju provoditi s porodicom, završava tako što će mnoge radnice i radnici sada morati pokrivati 24-satni radni ritam po dragstorima. I glavna predstavnica sindikata radnika u trgovini sada se pribojava da su dragstori način zloupotrebe pravila koja su trebala biti olakšice.
Višestruki zahtjevi za izmjenama, same najave iz Ministarstva da nešto treba mijenjati svjedoče da je zakon u osnovi loš, nedorečen, ako ne bespotreban onda sigurno previše rigidan. No, u federalnom ustroju je uvijek bilo teško promijeniti jednom usvojen zakonski akt. U izbornoj 2026. će biti zanimljivo posmatrati koji društveni, politički i poslovni akteri su na kojim pozicijama.
Zaduživanje u mikrokreditnoj organizaciji
Godinama se govori o niskoj zaduženosti Federacije, pri čemu se barata samo jednim parametrom: procentom duga u odnosu na bruto domaći proizvod (BDP). Ali to nije jedina ni najvažnija mjera: nije samo pitanje koliko se možete zadužiti – što zna i svaki građanin koji ode u banku po kredit, nego kako, koliko mjesečno i koliko dugo ćete vraćati taj dug.
Oba entiteta već godinama bilježe drugi, opasniji trend: rast udjela otplate dugova u budžetima. Pojednostavimo opet: posjedujete imovinu vrijednu 300.000 maraka, zaduženi ste 100.000 KM (dakle oko 30 posto), mjesečni prihodi su vam 2.000 KM, ali vam rate iznose oko 800 KM mjesečno.
Udio otplate dugova u budžetu Federacije je preko 40 posto, a očekuje se da će dodatno rasti.
Nadalje, nije isto dugovati komercijalnoj banci za stambeni kredit i dugovati mikrokreditnoj organizaciji za potrošački kredit. Upravo se nešto takvo dešava Federaciji: nakon godina zaduživanja za infrastrukturne i razvojne projekte kod međunarodnih finansijskih institucija (Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, Evropska banka za obnovu i razvoj, Evropska investiciona banka…), Vlada Federacije je ove godine pozajmila 350 miliona eura na Londonskoj berzi po kamatnoj stopi od 5,5 posto.
Zaduženja putem obveznica su kratkoročna i skupa: ne samo da je kamata visoka, nego je i rok otplate kratak. Dakle: mikrokreditna organizacija.
O uspješnosti i svrsishodnosti zaduživanja Federalne vlade najbolje svjedoči činjenica da su stenogram sa sjednice na kojoj je ustanovljeno da u budžetu nedostaje preko milijardu KM proglasili tajnim. Srećom, neko u Vladi ipak misli i na građane. Otkriveno je i da se Vlada ove godine planira emisijom obveznica na Londonskoj berzi zadužiti za čak 2,3 milijarde KM, i to nepovoljnijim uslovima nego 2025.
Nadalje, ovakva zaduženja su po pravilu nenamjenska, dakle namijenjena krpljenju budžeta i tekućih izdataka, a njih će u izbornoj godini svakako biti mnogo.
Poput onog tinejdžera s početka teksta, Vlada Nermina Nikšića kao da je svjesna da ih nakon oktobra 2026. godine više neće biti i žure da potroše sve što mogu. A dugove neka vraćaju drugi. Međutim, javne dugove vraćaju građani.
Kenan Efendić / Odgovor.ba
