Iako bi prihvatilište za djecu bez roditeljskog staranja trebalo biti mjesto sigurnosti i zaštite, Pravilnik o procedurama prijema u Prihvatilište Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli otvorio je ozbiljna pitanja o tome da li sistem djecu štiti ili im, pod krinkom procedure, narušava privatnost, dostojanstvo i osnovna prava te tako nanosi dodatnu štetu.
Usvojen početkom decembra, Pravilnik je izazvao niz reakcija uz upozorenja da pojedine odredbe nisu u skladu s pravima djece te da mogu dovesti do diskriminacije, retraumatizacije i institucionalnog nasilja nad jednom od najranjivijih kategorija u društvu.
Prvo je reagovalo Udruženje Zemlja djece u BiH, kazavši da Pravilnik u više segmenata direktno ugrožava prava djece i odstupa od osnovnih principa njihove zaštite.
„Pravilnik je diskriminatoran i ne polazi od najboljeg interesa djeteta te uvodi restriktivne i invazivne mjere koje dodatno traumatizuju djecu koja se već nalaze u izuzetno teškim životnim okolnostima“, navodi Mirsada Bajramović, direktorica Udruženja Zemlja djece u BiH, u razgovoru za Analiziraj.ba.
Iz Udruženja su pojasnili o kojim segmentima je riječ. Kako kažu, Pravilnik ne prepoznaje jasno djecu koja su žrtve nasilja izvan porodičnog okruženja, iako se upravo radi o jednoj od najranjivijih grupa djece, među kojima su ona koja proživljavaju nasilje na ulici, u zajednici, od vršnjaka, poznatih ili nepoznatih osoba…
„Pravilnikom se dalje propisuje da se djeca prilikom prijema u prihvatilište podvrgavaju ginekološkim pregledima (za djevojčice starije od 12 godina), pregledima neuropsihijatra i testiranju na psihoaktivne supstance, bez jasnog obrazloženja medicinske nužnosti. Takav pristup predstavlja ozbiljno kršenje prava djeteta, jer se radi o invazivnim procedurama koje nisu zasnovane na individualnoj procjeni, već se postavljaju kao administrativni uslov za ostvarivanje zaštite. Umjesto da se djetetu pruži osjećaj sigurnosti, ono se ovakvim procedurama izlaže dodatnom stresu, poniženju i retraumatizaciji, čime postaje žrtva institucionalnog nasilja. Ovakva formulacija nama izgleda kao testiranje ‘nevinosti’, što je zabranjeno Konvencijom o pravima djeteta (CRC), Istanbulskom konvencijom te standardima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)“, pojašnjava Bajramović.
Iz Centra za socijalni rad Tuzla dijele mišljenje s Udruženjem Zemlja djece u BiH, kazavši da traženje ginekološkog pregleda za djevojčice starije od 12 godina predstavlja posebnu vrstu stresa za djecu tog uzrasta.
„Takav vid pregleda ne preporučuje se ni prema pravilima medicinske struke, izuzev u slučajevima kada postoji nalog tužilaštva ili medicinska indikacija, te se smatra suprotnim standardima Svjetske zdravstvene organizacije“, kaže Lejla Sadiković, direktorica Centra za socijalni rad.
Iz Udruženja Zemlja djece u BiH nadalje kažu da je posebno problematična odredba prema kojoj se tokom opservacije prikupljaju podaci o seksualnoj aktivnosti djeteta, bez jasne dobne granice, svrhe ili konteksta.
„Takva praksa je zabranjena zakonima i međunarodnim standardima zaštite djece te je potpuno neprimjerena, naročito kod djece koja su potencijalne ili prepoznate žrtve nasilja. U izuzetnim slučajevima, evidentiranje ovih podataka smije se vršiti samo uz jasno definisan protokol i svrhu, radi zaštite privatnosti i sprečavanja stigmatizacije djeteta“, ističu.
Također, Pravilnik dozvoljava restriktivne mjere koje ograničavaju slobodu kretanja djece bez sudske odluke, jasnih kriterija ili zaštitnih mehanizama.
„Prihvatilište, umjesto sigurnog utočišta, pretvara se u prostor kontrole i kažnjavanja. Djeca, koja su već traumatizovana, mogu biti zatvorena u sobu ili spriječena da komuniciraju s drugima ‘radi sigurnosti’, bez procjene stvarnog rizika. Takva praksa krši osnovna prava djece i međunarodne standarde zaštite te potpuno uništava svrhu prihvatilišta kao mjesta zaštite i privremenog smještaja“, dodaju.
Bez konsultacija sa stručnjacima
Pravilnik o procedurama prijema, tretmana i otpusta korisnika prihvatilišta za djecu, koji je usvojio Upravni odbor Javne ustanove Dom za djecu bez roditeljskog staranja, donesen je bez konsultacija s centrima za socijalni rad s područja Tuzlanskog kantona, s čijeg područja se smještaju djeca u navedenu ustanovu.
„Sama činjenica da je resorno Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak TK tražilo od Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla da prije izrade spornog Pravilnika obavezno uključe centre za socijalni rad govori o značaju doprinosa centara prilikom donošenja istog“, kaže direktorica Centra za socijalni rad u Tuzli.
Upravo u centrima najbolje znaju koliko ovakve procedure otežavaju smještanje djece u Prihvatilište. U situacijama kada je potrebno odmah zbrinuti dijete žrtvu nasilja, naročito van radnog vremena zdravstvenih ustanova, stručni radnici se suočavaju s pritiskom da u kratkom roku osiguraju niz medicinskih pregleda koji nisu uvijek medicinski indicirani.
Umjesto da dijete bez odlaganja bude smješteno na sigurno mjesto, proces se produžava, djeca se izlažu dodatnom stresu, a postoji i realan rizik da, zbog neispunjavanja administrativnih zahtjeva, privremeni smještaj izostane.
Zbog toga je bilo neophodno da prilikom donošenja ovakvih i sličnih akata, ne samo u Prihvatilištu za djecu pri JU Dom za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla nego i generalno u ustanovama koje su namijenjene za privremeni ili trajni smještaj djece, budu uključeni centri za socijalni rad, zdravstvene ustanove kao i resorno ministarstvo.
„Iz samog teksta i jezičkih varijanti jasno je da u izradi nisu učestvovali stručnjaci različitih profila s iskustvom u radu s djecom, što je razlog zbog kojeg se prava djeteta i krše, već je dobijen dokument kombinacijom neodrživih rješenja i nestručnih interpretacija. Prema našim saznanjima, JU Dom za djecu bez roditeljskog staranja pozvao je predstavnike svih centara za socijalni rad u TK tek nakon usvajanja pravilnika, u formalni konsultativni proces, što jasno pokazuje neozbiljnost i ignorisanje principa participativnog i stručnog donošenja akata koji direktno utiču na prava i zaštitu djece“, kaže Mirsada Bajramović, direktorica Udruženja Zemlja djece u BiH.
Bajramović kaže da je, s obzirom na važnost ovog dokumenta, proces izrade trebao uključivati multidisciplinarni tim stručnjaka: pedijatre, psihologe, specijaliste dječije i adolescentne psihijatrije, socijalne radnike s iskustvom u radu s djecom žrtvama nasilja, pravnike s iskustvom u zaštiti djece, predstavnike resornog ministarstva, ombudsmane te stručnjake za međunarodne standarde zaštite djece.
Samo uključivanje ovih profila omogućilo bi da se pravilnik zasnuje na stručnim, etičkim i zakonodavnim principima, uz jasne procedure i potpunu zaštitu prava djeteta.
„Najkorisnije bi bilo formiranje radne grupe s istaknutim stručnjacima iz socijalne, dječije i zdravstvene zaštite kako bi se pripremio akt u skladu s važećim propisima iz oblasti dječije zaštite, kao i u skladu s potrebama, izazovima i problematikom s kojom se dječija i socijalna zaštita svakodnevno susreću“, saglasna je i Sadiković.
Ombudsmeni otvorili predmet po službenoj dužnosti zbog zloupotrebe djece u TK
„U vezi s aktuelnom ekstremnom zloupotrebom djece i kršenjem njihovih prava na području Tuzlanskog kantona, Ombudsmeni su otvorili predmet po službenoj dužnosti i postupak istraživanja je u toku. Konkretni slučaj, ali i žalbe registrovane u Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH ukazuju da je bez odlaganja potrebno preispitati način rada, efikasnost i nezavisnost uspostavljenih mehanizama za nadzor nad radom policijskih službenika, kao i ustanova socijalne zaštite“, naveli su iz Ureda ombudsmena za ljudska prava u odgovoru za Analiziraj.ba.
Podsjetili su i na to da su ombudsmeni još 2023. godine sačinili Specijalni izvještaj o smještaju djece bez roditeljskog staranja s posebnim fokusom na ustanove, u kojem je konstatovano da Bosna i Hercegovina nije postigla dovoljnu razinu zaštite djece od seksualnog nasilja te je ukazano nadležnim organima na potrebu usvajanja politika i smjernica kako bi se djeca zaštitila od svake vrste nasilja, posebno od seksualnog nasilja.
„Nadležni organi su pozvani da osiguraju učinkovit mehanizam za periodično preispitivanje smještaja djece u ustanove i hraniteljske porodice, provjere kvalitete i sigurnosti smještaja te razmotre svaku mogućnost da osiguraju efikasne mehanizme za prijavljivanje, praćenje i rješavanje neprimjerenog tretmana djece u ustanovama. Nažalost, djeca snose posljedice nepostupanja nadležnih organa vlasti u skladu s upućenim preporukama, što potvrđuje i konkretni slučaj iz Tuzle“, dodaju.
S tim u vezi, navode da su zaprimili žalbu Udruženja Zemlja djece u BiH iz Tuzle i registrovali predmet u Odjelu za praćenje ostvarivanja prava djece.
„U skladu sa svojim mandatom i nadležnostima, Ombudsmeni će postupiti u najboljem interesu djece i nastojati u što kraćem roku ispitati žalbene navode“, dodaju.
Udruženje Zemlja djece u BiH obavijestilo je i Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak o spornim segmentima Pravilnika.
„Mi smo prvo objavili javni apel, a potom i zvanično predali akt Ministarstvu kako bismo ih, kao resorno ministarstvo nadležno za stručni nadzor JU Doma za djecu bez roditeljskog staranja, upoznali da je Upravni odbor donio pravilnik koji krši prava djeteta, diskriminira, stigmatizira i potencijalno traumatizira djecu. U najmanju ruku, Ministarstvo je bilo dužno da naše primjedbe formalno proslijedi Upravnom odboru i osigura njihovo uzimanje u razmatranje, kako bi se dokument što prije uskladio sa zakonima i međunarodnim standardima zaštite djece. Naglašavamo da je Ministarstvo, u skladu sa zakonskim ovlaštenjima, dužno da osigura primjenu najviših standarda ljudskih prava i sloboda utvrđenih međunarodnim aktima, ustavom i zakonima u oblastima iz svoje nadležnosti“, kažu iz Udruženja.
U odgovoru za Analiziraj.ba, Fadil Alić, ministar rada, socijalne politike i povratka Tuzlanskog kantona, kaže da su prijedlozi za izmjene Pravilnika o procedurama prijema, tretmana i otpusta korisnika Prihvatilišta za djecu, s detaljnom analizom i argumentacijom, proslijeđeni Domu za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla kao nadležnom organu na razmatranje i nadležno postupanje, u cilju unapređenja procedura prijema djece u Prihvatilište.
„Dakle, ovo Ministarstvo kontinuirano i intenzivno radi na stručnom nadzoru i praćenju provođenja naloženih mjera, a sve u cilju unapređenja zaštite djece, bez da to javno objavljujemo, jer to nije uvijek u interesu djece“, kaže Alić.
Iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja nisu odgovorili na naš upit o tome da li će doći do analize Pravilnika te izmjena spornih segmenata po uputama stručnjaka.
U svakom slučaju, jasno je da je, na osnovu upozorenja iz struke, neophodno preispitivanje spornih odredbi uz dosljednu primjenu međunarodnih standarda zaštite djece.
U suprotnom, institucije koje bi trebale biti posljednja linija zaštite mogu postati izvor nove povrede prava, a posljedice takvog propusta najviše će osjetiti djeca.
