Piše: Josip Vričko
Veliku je pozornost izazvala nedavna hutba muftije mostarskog Salema ef. Dedovića održana u Gradskoj džamiji u Konjicu. Kako i ne bi, kad je muftija govoreći o „diskriminatorskoj praksi u pojedinim kantonima“, problematizirao to što je školski kalendar u potpunosti prilagođen velikim katoličkim, veli, praznicima: Kristovu rođenju i Uskrsnuću.
Oručevićeva fronta
Riječ je, međutim, o muftijinom kontinuitetu. Gotovo, naime, kronično ove za muslimane iznimno važne ramazanske (ili bajramske) dane koristi kako bi poslao i pokoju političku poruku, koja je, u biti, sinkronizirana s pokojim radikalnim bošnjačkim nacionalistima, poput ex-gradonačelnika Safeta Oručevića, koji je evo ovih dana, također, mobilizirao Bošnjake poručivši: „Potreban nam je zajednički front protiv otvorenog fašizma i separatizma!“ Tako je zagalamio taj, jedan od rodonačelnika teze o dvostrukoj agresiji na BiH, koja se – misli? – sada provodi drugim sredstvima.
Tako i efendija, usred ramazana, s mimbera upozorava konjičke muslimane – a i šire! – kako politike koje nisu ostvarile svoje ciljeve u agresiji pokušavaju u mirnodopskom vremenu sračunatim i udruženim djelovanjem potkopavati sve procese i ustanove koje kako-tako održavaju sistem u funkciji. Muftija mostarski evo afirmira bošnjačku državotvornost (i pravovjernost!) u Konjicu – gotovo etnički očišćenom od Hrvata.
U toj je općini, naime, 1991. živjelo 11 513 Hrvata, dok ih je prema posljednjem popisu ostalo 1 553. Slijedom čega treba spomenuti i susjednu Jablanicu, u kojoj – vidjeli smo to ovih ramazanskih dana – kad ugledaju svećenika na ulici viču: „Drž’te ustašu!“ Tamo je ’91. živio 2 291 Hrvat, a danas ih je 726… I, tamo se Dan općine obilježava na mjestu gdje su Hrvati zarobljeni, silovani, mučeni i ubijani.
U logoru, dakle..
Tezom na tezu
No vratimo se efendijinu ramazanskom kontinuitetu. Uoči toga svetoga muslimanskog mjeseca 2017., ne, doduše, na molitvi u džamiji, nego u intervjuu Preporodu, ef. Dedović se, dakako, u potpunosti suglasio sa stavom ove islamske informativne novine kako tezi o Mostaru kao hrvatskom stolnom gradu treba ponuditi tezu o Mostaru kao jednom važnom „bošnjačkom duhovnom, intelektualnom i nacionalnom središtu“, jer je, veli Preporod a muftija klima glavom, u dugoj povijesti Mostar sve to uistinu i bio. Uz to, efendija Salem drži kako je jedan od odgovora na rečenu hrvatsku tezu, bio i ramazanski koncert Sarajevske filharmonije u, veli, Domu kulture na Rondou. Kad, što li je Dom kulture?!
Riječ je, jasno, o Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača na Trgu hrvatskih velikana. Vrlo je pak zanimljiva, ali i znakovita povijest, ove građevine kojoj, evo, muftija nerado izgovara pravo ime. Naime, mostarsko-duvanjski biskup Alojzije Mišić (1859.-1942.) pripremao je, a još i prije njega mostarsko-duvanjski biskup Paškal Buconjić (1834.-1910.), teren i materijal za gradnju katedrale u predjelu grada zvanom Guvno, poslije Rondo.
Zbog Drugog svjetskog rata malo je učinjeno, a zapravo su prave nevolje došle s „oslobođenjem“. Komunističke su vlasti 1948. uhitile biskupa Petra Čulu te ga žurno osudile na 11 godina tamnice. Gradski narodni odbor Mostara zaplijenio je zemljište na Rondou i materijal kaneći ga uporabiti za izgradnju Doma kulture, dok je dio materijala iskorišten za gradnju tzv. kamenog MUP-a, današnjeg sjedišta MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije.
U krug, u krug…
Osim što muftija, tek što je održan ramazanski koncert, prekrštava Kosaču, danas je na njegovoj crti i Udruga Mostarski krug, koja od, u Bošnjaka inače u posljednje vrijeme omraženoga, visokog predstavnika traži brisanje nacionalnog predznaka iz javnih institucija u Mostaru. S naglaskom – u biti ponajviše (samo) zato! – na Dom na Trgu hrvatskih velikana. Riječ je o više-manje o sljedbenicima onih koji su odmah poslije rata otimali po Mostaru, a koji evo ovih dana, sinkronizirani s mostarskim muftijom, govore o zajedničkoj imovini, koja je stradala u posljednjem ratu.
Osim toga, ’96., zbog preopterećenosti elektroinastalacija, izgorjela je velika dvorana s cjelokupnom opremom. U lipnju ’99., počela je obnova, kojoj je u značajnoj mjeri pomogao i veliki koncert brojnih hrvatskih glazbenika. Velika dvorana Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača otvorena je u travnju 2001. i od tada je središte kulturnih, političkih, gospodarskih, znanstvenih, obrazovnih i zabavnih događanja. Pa i, vidjeli smo, i ramazanskog koncerta…
No osim što su sinkronizirani u prekrštavanju mostarskih institucija, muftija i rečeni Krug istočnomostarski, potpuno su usklađeni i glede kontinuiranog udara na Hrvatsko narodno kazalište, koje se, tvrde, gradi bespravno. Slijedom čega, također, traže od Christiana (čije prekrštavanje, zanimljivo ne traže!) Schmidta da to zaustavi pod hitno!
Ma, nije – inat
A, najbolja ilustracija Dedovićeve navade u ramazansko-bajramskim danima duboko zagaziti u povijest i reinterpretirati je prema bošnjačkim željama, nedvojbeno je njegova hutba iz mostarske Sinan-pašine džamije na Bajram, 30. ožujka prošle godine. Dovodeći u pitanje regularnost izgradnje HNK-a, inzistirao je pak na podizanju Interkulturnog centra Melvana, navodeći kako nije riječ o inat-projektu, nego o projektu koji je i idejno i sadržajno u službi “povezivanja, zbližavanja i integracije”…
„Kao muslimani, a i kao Islamska zajednica koja predstavlja institucionalni okvir muslimanskog naroda na našim prostorima, čija jest obveza voditi brigu o vakufima, štiteći ih od svakog pokušaja otimanja i zloupotrebe, ne smijemo i nećemo odustati u plemenitoj i čvrstoj namjeri sačuvati supstancu Lakšića harema, ali ćemo i ustrajno raditi da se za preostali ogromni uzurpatorski dio na kome se uzdiže nelegalna građevina ostvari pravedno obeštećenje“, zagalamio je efendija, ustrajan u izbjegavanju hrvatskog prefiksa, pa tako evo i u slučaju Hrvatskog narodnog kazališta.
Uzalud je – bilo i jest – i mostarskim krugašima i muftiji tumačiti im da zemljište na kojem se (uspješno) gradi „Građevina“ nije vlasništvo Islamske zajednice. Naime, mostarski je inženjer geodezije Vinko Ivanković svjedočio za Hrvatski Medijski Servis kako je harem o kojem govori Dedović ekshumiran još za Austro-Ugarske, koja je na toj lokaciji izgradila Željeznički kolodvor. Ali – Ivanković je, da oprostite Hrvat, i nije mu vjerovati. Međutim…
Reisova katedrala
„U Mostaru imamo problem s Lakšića haremom koji je ekshumiran 1884., a na čijem se mjestu danas gradi Hrvatsko narodno kazalište i katedrala“, povjerio se Glasu Amerike poglavar Islamske zajednice u BiH reisul-ulema Husein ef. Kavazović, kojemu se, doduše, uz HNK-a, pričinila i – još jedna! – mostarska katedrala.
Muštuluk!
Mada, poslije intervjua s Amerikancima, i reis je dao potporu svome muftiji mostarskom, o čemu ćemo se do kraja ramazana, zaključno s bajramskom hutbom, vjerojatno još toga naslušati. A sve, sudeći po trenutačnom ozračju, pod egidom: Gdje je (bio) muslimanski grob, bošnjačka je zemlja.
Što kod nas, makar starijih, izaziva tihu jezu. Sjećamo se, naime, tko je na toj tezi inzistirao tamo daleko potkraj 1980-ih. Da bismo onda počeli bratstvo-jedinstvo raspirivati drugim sredstvima. I tako četiri duge godine…
/HMS/
