Gaza gladuje: „Ljudi u Gazi nisu ni živi ni mrtvi — oni su hodajući leševi.“

Slike kosturaste djece koje trenutno pristižu iz Gaze su šokantne, ali ne bi trebale biti iznenađujuće.

Humanitarne organizacije s višedecenijskim iskustvom u distribuciji pomoći u Pojasu Gaze mjesecima su upozoravale na ovaj scenarij, još otkako je Izrael počeo da svodi dopremu pomoći na minimum.
Potresni snimci beživotnih tijela kroz čiju se zategnutu kožu ocrtavaju oštre kosti mogu se vidjeti širom svijeta. Slike gladi u Gazi su zastrašujuće, uznemirujuće i nemoguće ih je ignorisati.

Glavna agencija Ujedinjenih naroda za Palestince izjavila je u četvrtak da se „ljudi izgladnjuju, dok su nekoliko kilometara dalje supermarketi puni hrane“, naglašavajući brutalnu i neugodnu stvarnost razlike između života u Izraelu i preživljavanja u Gazi.

U popularnom američko-kanadskom podcastu ove sedmice, slušaoci su saznali da izraelski premijer Benjamin Netanyahu više voli Burger King nego McDonald’s, pri čemu mu je „Whopper“ navodno omiljeni burger.

Iako Netanyahu nije sam pokrenuo ovu temu, javna diskusija o brzoj hrani od strane čovjeka koji je odgovoran za dopremu hrane u Gazu, u najboljem slučaju djeluje kao potpuni nedostatak osjećaja za stvarnost.

Američki dopisnik izraelskog lista Haaretz primijetio je da je Netanyahu „utrošio dragocjeno vrijeme“ razgovarajući o burgerima „umjesto da odgovori na legitimna pitanja o humanitarnoj krizi u Gazi ili kašnjenju u postizanju dogovora o taocima i prekidu vatre“.
Svjetski lideri vide iste slike izgladnjivanja kao i svi ostali, ali ipak djeluju nemoćno da to zaustave — nesposobni da izvrše pritisak na Izrael da dozvoli više pomoći ili da se vrati provjerenim metodama distribucije pod okriljem UN-a.
Istina je da osuda postaje sve kolektivnija i konkretnija. Više od dvadeset evropskih ministara vanjskih poslova zajednički je kritikovalo izraelsko „kap po kap“ dostavljanje pomoći i „nehumano ubijanje civila“, što je izraelsko ministarstvo vanjskih poslova odbacilo kao „odvojeno od stvarnosti“.

U četvrtak je francuski predsjednik Emmanuel Macron objavio da će njegova zemlja u septembru priznati Palestinsku državu — kao prva članica Vijeća sigurnosti UN-a i G7 grupa koja to čini — izazvavši bijes izraelskih lidera i osudu iz SAD-a.
Više od 100 međunarodnih humanitarnih organizacija upozorilo je da izraelska ograničenja pomoći ugrožavaju živote ljekara i humanitarnih radnika.
Ali to su samo riječi, a riječi se mogu ignorisati.

Govoreći o reakciji EU, bivši izraelski pregovarač za taoce Gershon Baskin rekao je da je to „još samo jedan papir. Država Izrael to tretira kao smeće historije.“
Šta onda može preokrenuti ono što generalni sekretar UN-a naziva „horor predstava“ u Gazi?
Jednom riječju – Trump.
Američki predsjednik bio je javno oštar prema Netanyahuu kada je Izrael žestoko napao Iran nekoliko sati prije prekida vatre. Nakon telefonskog poziva, Izrael se povukao.
Kada je Izrael pogodio jedinu katoličku crkvu u Gazi, Trump prema navodima Bijele kuće nije imao „pozitivnu reakciju“ i odmah je nazvao Netanyahua. Izraelski lider tada je izrazio duboko žaljenje, nazivajući napad greškom.
Bijesan telefonski poziv od strane lidera slobodnog svijeta izgleda kao najbrži način da se izazove promjena kod premijera koji očito nije potresen rastućim međunarodnim pritiskom.
Portparol Bijele kuće izjavio je da Trump „želi da ubijanje prestane“, ali javni izrazi bijesa, frustracije i osude zbog humanitarne krize u Gazi bili su minimalni — barem javno.
Fokus američke administracije bio je na postizanju primirja i dogovora o taocima između Izraela i Hamasa, koji i dalje izmiče uprkos riječima nade iz Trumpove administracije posljednjih sedmica. Taj plan je izgledao na čekanju nakon što su SAD i Izrael u četvrtak povukli svoje pregovarače iz razgovora u Kataru.
Arapski lideri osudili su Izrael, pozvali na hitan prekid vatre i iznijeli plan za obnovu Gaze nakon rata, kao odgovor na Trumpov plan da raseli cijelo stanovništvo Pojasa Gaze. Generalni sekretar Vijeća za zaljevsku saradnju nazvao je izraelsku politiku ove sedmice „zločinom stoljeća“.
Izrael već dugo odbacuje optužbe o humanitarnoj blokadi, insistirajući da su njihove mjere usmjerene na sprječavanje Hamasa da ukrade pomoć — tvrdnje koje humanitarne agencije negiraju.
Izraelski predsjednik Isaac Herzog, koji je u srijedu posjetio Gazu, rekao je da Izrael poštuje međunarodno pravo i da Hamas pokušava sabotirati proces pomoći.
COGAT, izraelska agencija zadužena za koordinaciju pomoći koja ulazi u Gazu, tvrdi da vojska „radi na omogućavanju i olakšavanju prijenosa pomoći, uključujući hranu.“
Izrael se također protivi pozivima da omogući više pomoći, navodeći da su kamioni puni pomoći parkirani na granici čekajući da ih preuzmu humanitarne organizacije. UN i druge organizacije na terenu tvrde da Izrael često ne daje dozvole za kretanje pomoći ili odobrava rute koje su preopasne.
Komentari s krajnje desnice Netanyahuove koalicije, u kojima se poziva da se Gaza izgladnjuje dok svi taoci ne budu oslobođeni, izazivaju gnušanje širom svijeta — ali mnogo manje unutar Izraela.
Brutalni Hamasov napad 7. oktobra 2023. ubio je oko 1.200 Izraelaca, a još oko 250 je oteto kao taoci, što je dodatno očvrsnulo izraelsko neprijateljstvo prema Palestincima. Ipak, nedavna anketa pokazuje da 71% Izraelaca sada želi da se rat završi.
Iako Netanyahu gubi politički legitimitet za nastavak borbe, nema naznaka da njegova koalicija planira ublažiti ograničenja pomoći Gazi, gdje je od početka rata ubijeno skoro 60.000 ljudi. Mediji u Izraelu i dalje više pažnje posvećuju preostalim taocima i izraelskim vojnicima u Gazi nego patnji Palestinaca pod opsadom. Za njih, jedina nada je prekid vatre — dogovor koji bi omogućio masovnu dostavu pomoći u razorenu teritoriju.
Ali kada će se taj dogovor postići, koliko brzo će se granice otvoriti za spasonosnu pomoć — i koliko će ljudi do tada umrijeti?
Broj smrtnih slučajeva uslijed pothranjenosti naglo raste posljednjih dana, a direktor bolnice al-Šifa je ove sedmice upozorio: „Krećemo se ka zastrašujućem broju mrtvih.“
Jedan radnik UN-a na terenu dodao je: „Ljudi u Gazi nisu ni živi ni mrtvi — oni su hodajući leševi.“
(CNN)