| Prije 25 godina u „Oslobođenju“ objavljena je kolumna Fatmira Alispahića pod naslovom „Čime je Dodik zaslužio naslov lidera budućnosti?”, i podnaslovom: „Da je Dodik na vrijeme pročitan i odbačen kao nacionalista, danas bi umjesto bosanskih sudbina držao volan u rukama.“ |
U oktobru 1995. u talijanskom gradu Peruđi sastala se demokratska alternativa rasparčane BiH. Našu multietničku delegaciju predvodio je Sejfudin Tokić, a njihovu, tročlanu, nekakav Milorad Dodik. Kasnili su dan-dva. Čekajući Godoa, Bosanci su izmaštali da dolazi Srbin koji misli bosanskim jezikom. Neko reče da je pred rat vozio kamione, švercao deterdžent… Pa da, njemu ne odgovaraju podjele: nema se kuda vozati, hrđaju kamioni…
No već na prvoj sjednici bosanske duše polio je hladan tuš. Dodik je rekao da je vrijeme za mir na realnim osnovama, da je Republika Srpska, itd, itd. Pljunuta karadžićevština!
Jedan član naše delegacije, ugledni političar M.K., te noći se od tuge napio i rekao: „Džabe sam ovoliki put prevalio.“
Dodik je usavršio nacionalizam onoliko koliko je Tokić upao u zamku nekritičkog antinacionalizma.
Dodik nije osvojio ni jedan atribut Bosanca prije nego je metnut za premijera RS.
Kupce njegove “socijaldemokratije” ne zanima sadržaj, već ambalaža.
Tako su godinama opstajali Milošević i Tuđman. No Dodik je usavršio drskost.
Kad je uočio da ga niko ne proziva za blokadu povratka, za izgradnju poslovnih objekata i crkava na zemljištu gdje su bile džamije – on je progovorio: jezikom nacionaliste i kabadahije.
“Koja se ne mogu podizati gdje kome padne na pamet” (odredite lokaciju!).
Javnost je bila jedinstvena u osudi Dodikovih ćuški dejtonskoj BiH.
Ali Dodik je fenomen! Što ubjedljivije radi protiv BiH, to mu je čvršći rejting kod međunarodnih zvaničnika.
Kao so na ranu odjeknula je izjava američkog Predsjednika da su Lagumdžija i Dodik lideri budućnosti.
Ali, to je već biblijska moralna dimenzija, strana politici.
Strašljivo je reći bezgrešnom Klintonu da je golemo zgriješio inaugurirajući jednog nacionalistu i foliranta u lidera budućnosti?!
Dodik je sad slobodan da se šprda sa odlukom Ustavnog suda o službenoj upotrebi jezika: “Govorim srpski da me ceo svet razume”.
“Bosanski jezik je vještačka kategorija napravljena za dnevnopolitičke svrhe”.
Dodikovo negiranje bosanskog jezika srodno je Karadžićevoj tvrdnji da je BiH vještačka tvorevina.
Zar baš i bosanski franjevci prije nekoliko stoljeća bili članovi SDA?!
Nepošteno je trpati u isti koš ono što se događa u Janji, Stocu, Brčkom ili Čapljini sa revnosnim deložacijama u Sarajevu ili Tuzli.
Izjednačavanje krivice upravo osokoljuje ljude poput Dodika, čija je moć u našim slabostima.
Da je Dodik na vrijeme pročitan i odbačen kao nacionalista, danas bi umjesto bosanskih sudbina držao volan u rukama.
On nije stvoren svojim djelima, već našom čežnjom za izgubljenim bratstvom.
Stvoren je sumnjivom nakanom stranih faktora koji se zadovoljavaju riječima bez pokrića.
Još 1995. bilo je jasno da je Dodik pogrešan čovjek. Pet godina poslije to je još jasnije.
Kome? Nama koji shvatamo da Milorad Dodik nije slučajno lider bosanske budućnosti.
Autor: Fatmir Alidpahić, “Oslobođenje”, kolumna Diwanhana, 29. VIII 2000.
📢 Imate mišljenje o ovoj temi?
Uključite se u raspravu i ostavite komentar na našem sajtu ili društvenim mrežama. BALKAN X PORTAL
