Propali ratni košarkaš u Rumuniji opet promašio i koš i igralište
Super tajni dokument u Hagu u kojem rahmetli general Rasim Delić informiše Fahrudina Radončića o slanju oružja u Tuzlu 1993. godine potpuno uništava besmisao Konakovićevog neznanja i laprdanja.
Nakon što je autor ovih redova prije tri dana objavio kako je Konaković slagao javnost o svom učešću u odbrambenom ratu, Konaković se, po starom običaju, odlučio da pobjegne od suštinskih pitanja i odlučio se za zamjenu teza.
A, kakvim tajnama je raspolagao Fahrudin Radončić kao član Kabineta načelnika Štaba Vrhovne komande, najbolje govori jedan od brojnih dokumenata iz Haga broj “01809462, vojna tajna, strogo povjerljivo” koji je upućen na ruke Fahrudina Radončića centru veze Štaba Vrhovne komande – Odjeljenje za Kripto Zaštitu Sarajevo, 07.05.1993. godine.
U njemu general Rasim Delić, pod brojem: 1445, tadašnji komandant Štaba Vrhovne Komande OS R BiH, Odsjek Visoko, direktno „n/r Fahre Radonchicca“ dostavljaju Podatke o prijemu MTS (materijalno-tehničkih sredstava) iz fonda, dostavlja:
Na originalno objavljenom dokumentu vidi se da se radio o više od milion metaka, o raketama RPG – 7, automatskim puškama, lanserima RPG – 7, raketama „maljutka“ i da ne nabrajamo dalje jer u dokumentu jasno stoje nazivi oružja i količine.
U dokumentu kojeg je lako pronaći u Hagu, rahmetli general Rasim Delić naznačava da su sredstva „izdata za račun Srebrenice 03.05. 1993. godine za Tuzlu“.
Obzirom da se radi o periodu prije genocida u Srebrenici i oružju čiji je vjerovatno mnogo manji dio helikopterskim i pješačkim putem uspješno prebačen u Srebrenicu na način koji zavređuje da se snimi dugometražni ratni akcioni film, jasno je sa kakvim je sve informacijama raspolagao Radončić, kojem general Delić na kraju piše:
„Molim Te da o ovim pošiljkama obavijestiš “novinare””.
General Rasim Delić koji je kasnije postavljen i za načelnika Štaba Vrhovne komande, Radončić i, naravno, general Halilović, znali su šta se krije iza šifriranih navoda “novinari” i to će biti otkriveno u biografskoj knjizi Radončića ili eventualno generala Halilovića.
Umjesto da odgovori koliko je vremena veliki lažni borac proveo kao košarkaš u Rumuniji tokom rata, (a u 10. Brdskoj brigadi mu je dopusnicu napisao Bajazit Baja Tuzović i Konaković je duže ostao nego što je smio i trebao), kako je moguće da su mu lažne potvrde o učešću u ratu duže od zvaničnog trajanja agresije na BiH, on je pokušao da od urednika “Avaza” pobjegne tako što je Radončićevu ulogu u ratu sveo na nivo navodne sekretarice i toga da se treba pozabaviti koje je to Fahrudin Radončić imao tajne i s kojim tajnama je raspolagao.
Nepismeni i neobrazovani Konaković, čije je najveće znanje o novinarstvu da je vršio pritisak na BHRT zbog čega je ušao u negativnom kontekstu u Izvještaju o ljudskim pravima State Departmenta i da mu je supruga bila obični spiker na Al Jazeeri koju su uspjeli da unište njegovi kumovi, ne shvata da “Dnevni avaz” uređuju vrsni profesionalci i istraživački novinari.
Prvo, Radončić je bio na čelu tima u kojem su čak bili jedan akademik Muhamed Filipović ili profesor doktor Zdravko Grebo.
Taj veoma brojan tim je radio na veoma važnom informativno-propagadnom projektu da se međunarodnoj javnosti objasni suština agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, što je podrazumijevalo rad sa stranim ratnim izvještačima, snimanje ratnih spotova i realnih ratnih akcija, povjerljivo unutarvojno informisanje i boravak na terenu…
Filmski centar snimio je hiljade sati ratnih operacija koje imaju neprocjenjivu historijsku vrijednost, a primjerice u toj jedinici je bilo mnogo kasnije poznatih filmskih radnika koji su u miru osvojili najveće moguće nagrade za film i predstave.
Mnogi od tih ljudi, pa i Radončić, odradili su ogroman sistemski i praktični vojni posao, zajedno sa Upravom za moral, za novoformiranu Armiju koja je tek dobijala brigade ili korpuse pa i spomenuti segment, a sve pod komandom Predsjedništva BiH i načelnika Štaba Vrhovne komande generala Sefera Halilovića.
Taj težak rat s velikosrpskom propagandom uspjeli su da dobiju najveći umovi iz ove oblasti i svi se time mogu ponositi, osim poslovično neobrazovanog, zlonamjernog i priglupog Konakovća.
Upoređivati Radončića sa svojom suprugom Dalijom Hasanbegović, propalom najavljivačicom propale Al Jazeere za Balkan, može jedino verbalna varalica Konaković koji duguje objašnjenje javnosti o svom lažnom ratnom putu, a da se ne govori o 100 miliona KM poklonjenih Dodiku, 600 hiljada koje je poklonio jaranima, njegovoj ulozi u kartelu “Tito i Dino” , enormnom nezakonitom zapošljavanju u Ministarstvo vanjskih poslova BiH koje je potpuno uneredio nezakonitim dovođenjem haverica i svojih nepismenih jarana.
Konaković je očigledno dovoljno prolupao da je u stanju da pomisli kako je jedan megauspješni kabinet Načelnika Štaba Vrhovne Komande Oružanih snaga BiH sličan njegovom ministarskom, kadrovski nekompetentnom i jadnom kabinetu punom stranačkih diletanata, prijatelja i uvijek omiljenih kumova.
Očigledno, propali ratni košarkaš u Rumuniji opet je promašio i koš i igralište.
Jer vrijeme je najbolje dokazalo koliko je bila važna uloga propagandnog odjela Oružanih snaga BiH, koji je od samog starta rušio tezu da se u našoj zemlji vodi tobože građanski rat a ne višestruka agresija što je kasnije potvrđeno i u Hagu.
