“Mnogo više štete ima u neizboru sudije Ustavnog suda, nego u njegovom izboru”, pravdala se zastupnica Ajla Milišić Pepić, nakon što je glasala za Čovićevog Marina Vukoju.
Jadikovala je tugaljivo nad sudbinom žigosane žene, koju javnost prezire i blati. Prikupljala lamente svojih nalogodavaca i saučesnika, osude udruženja, birala naklonjene novinare i emisije, podizala tužbe.
Ipak, u novembru prošle godine njen Marin Vukoja bio je jedini sudija Ustavnog suda BiH koji je glasao u korist apelanata Milorada Dodika.
Nedavno je glasao protiv odluke o proglašenju Dodikove vlade RS-a neustavnom.
Umjesto Ustava i države Bosne i Hercegovine, Marin Vukoja očekivano čuva separatistički savez Čović-Dodik.
On je maliciozni virus instaliran da ošteti i iskoristi pravosudni sistem protiv države Bosne i Hercegovine, a u korist onih koji na tom polju neumorno rade. Virus koji je iz svoje zastupničke klupe ispustila Ajla Milišić Pepić.
Nikada poslije nijednom rječju nije prokomentarisala svoju odluku, priznala grešku, ili uputila izvinjenje. Pravi se mrtva, iako je to sramotno glasanje potez koji će zauvijek obilježiti njenu slugansku i tričavu političku karijeru.
Ali, ona nije ni važna.
Tri hiljade i sedamsto građana ove zemlje dalo joj je svoj glas. Ako imaju ikakvu građansku i patriotsku odgovornost, ako iole prate rad zvaničnika koje su izabrali, ako provjeravaju njihova predizborna obećanja, ispravit će svoju grešku i zauvijek zatvoriti laboratoriju koja ispušta opasne viruse.
A Ajla Milišić Pepić potom će na biro.
