PRIČA DANA
Ne želim pisati žalopojke o njemu. Ni on to ne bi volio. Želim ispričati samo jedan primjer koji nam je Sejda pričala o Halidu.
Većina zna da je Halid jedno vrijeme imao benzinsku pumpu u Semizovcu i hotel pored nje.
Ovo je priča koju nam je ispričala Sejda — jednostavan, ljudski trenutak koji mnogo govori o njemu.
Kako je nestalo 9.000 maraka
Kaže Sejda: došao je Halid jednom nasekirан kući — fali u pazaru 9.000 maraka. Kasnije se ustanovilo da je taj novac uzeo neki Zaim, radnik na pumpi, kojeg su oboje dobro poznavali kao poštenog i vrijednog čovjeka.
Šta će Sejda, pokušava da ga utješi:
„Hajde, nema veze Halide, proći će to nekako…“
I tako to prođe.
Sastanak na pumpi
Kaže Sejda: idu oni sljedeće sedmice opet na pumpu u Semizovac — ona i Halid. Izlaze iz auta, a Zaim radi, toči gorivo kao i obično. Sejda, iznenađena, pita:
„Pa evo Zaima, Halide, radi! Zar nije dobio otkaz?“
Halid mirno odgovara:
„Pa radi, što da ne radi?“
Sejda ga gleda i kaže direktno:
„Halide, dragi, pa ukrao nam je pare!“
A Halid odgovara smireno, skoro bez ljutnje:
„Nije ukrao, Sejdo, nego je uzeo 9.000 maraka. Sigurno mu je trebalo. Da mu nije trebalo ne bi ni uzeo, draga Sejdo. Ja sam se nasekirao, ne što je on uzeo, nego što je u problemu i što mu fali para, a radi kod mene. Digao sam mu platu da mu više ne fali.“
Napomena: Priča koju je ispričala Sejda nije žalopojka niti osuda — to je zabilješka o trenutku ljudske slabosti i o načinu na koji je Halid reagovao: izborom razumijevanja i pomoći umjesto osude.
