Dok se humanitarna katastrofa u Gazi produbljuje iz dana u dan, Egipat – koji se često prikazuje kao ključni arapski posrednik i “stariji brat” palestinskom narodu – gradi novi, treći betonski zid duž granice s Pojasom Gaze. Iako se pozivaju na zajedničku vjeru i historijsku solidarnost, egipatske vlasti jasno poručuju: granica ostaje zatvorena, a masovni ulazak Palestinaca nije opcija.
Zid u blizini graničnog prijelaza Rafah nije simbol zaštite – već poricanja. Egipatska vlast, prema izvještajima iz maja 2025., uz izgradnju betonskih barijera priprema i ograđeni prostor na Sinaju za privremeni smještaj najviše 100.000 ljudi – ali bez ikakve namjere da ih zadrži. Pitanje palestinskih izbjeglica tretira se više kao sigurnosni i politički izazov nego kao humanitarna tragedija.
Historijska ambivalencija
Od Nakbe 1948. i prvog masovnog vala izbjeglica, odnos Egipta prema Palestincima bio je – kako navode stručnjaci – “hladna solidarnost”. Tokom 50-ih i 60-ih, pod predsjednikom Naserom, Palestinci su imali gotovo jednaka prava kao i Egipćani, što se danas s nostalgijom naziva “zlatnim dobom”. No, nakon potpisivanja Camp David sporazuma s Izraelom 1978., Egipat je drastično promijenio kurs – ukinuo im je prava i počeo ih tretirati kao strance, bez statusa, bez UN-ove pomoći, bez glasa.
Palestinci bez statusa – i bez zaštite
Za razliku od drugih zemalja u regiji, Egipat ne priznaje status izbjeglice pod mandatom UNHCR-a, niti dopušta UNRWA-i – specijaliziranoj agenciji za palestinske izbjeglice – da djeluje na svom teritoriju. Palestinci su tako zakonski nevidljivi, bez pristupa radu, obrazovanju, zdravstvu i drugim osnovnim pravima.
Djeca ne mogu u javne škole, obitelji se često sele jer ih stanodavci izbacuju, a mnogi Palestinci izbjegavaju otkrivati svoj identitet – strahujući od administrativnih posljedica i društvene stigmatizacije.
Strahovi Kaira: Hamas, džihad i kolaps
Egipat svoju rigidnu politiku pravda sigurnosnim razlozima. Kairo strahuje da bi masovni priljev stanovništva mogao uključivati i pripadnike militantnih frakcija poput Hamasa ili Islamskog džihada, čime bi Sinaj – već ranjiv i često meta napada – mogao postati nova tačka nestabilnosti. Uz to, izraelski napadi na Rafah i potencijalno “guranje” izbjeglica prema egipatskoj granici tumače se kao pokušaj trajne promjene demografske slike Gaze, što Egipat odbacuje.
Tu su i ekonomski razlozi – zemlja se bori s krizom, visokom inflacijom i milijunima izbjeglica iz drugih zemalja, pa nova humanitarna kriza može dodatno opteretiti sistem.
Zid koji otkriva podjele
Egipat danas ne želi Palestince – ni zbog sigurnosti, ni zbog politike, ni zbog ekonomije. Iako ih mnogi nazivaju “braćom po vjeri”, palestinski narod je, u očima državne politike, postao teret koji se drži s druge strane zida. Doslovno.
Ova situacija razotkriva duboke pukotine unutar arapskog svijeta, gdje nacionalni interesi često nadvladavaju solidarnost, a ideali panarabizma zamjenjuju se realpolitikom. Dok palestinske porodice traže spas, vrata ostaju zatvorena. I zidovi – sve viši.
(TBT)
Autor: Ultratrijumfvijesti.info
📢 Imate mišljenje o ovoj temi?
Uključite se u raspravu i ostavite komentar na našem sajtu ili društvenim mrežama. BALKAN X PORTAL
