Nebrojeno puta Edin Džeko je pokazao da, osim što je vrhunski napadač i legenda evropskog fudbala, ostaje i čovjek velikog srca.
Njegova posljednja gesta, tokom utakmice reprezentacije BiH protiv San Marina na Bilinom polju, još jednom je oduševila javnost.
Na tribinama stadiona, među hiljadama navijača, bili su i dječaci iz škole fudbala iz Gradačca, koje je u Zenicu doveo njihov trener Nermin Huseinbašić, nekadašnji igrač, a danas entuzijasta posvećen radu s mladima.
U pratnji 110 mališana i 50 roditelja, Huseinbašić je napravio pravu malu sportsku ekspediciju – a ono što su doživjeli, pamtiće cijeli život.
„Golemo je ovo za Gradačac. Sve je prošlo bez ijednog problema. Djeca su bila sjajna, uzbuđena, a onda je došao Grande Edin. Djeca su plakala – njihov idol je bio kod njih. Ma ne mogu ti opisati,“ emotivno priča Huseinbašić, vidno ganut dočekom koji su njegovi mališani imali.
A onda se i sam Džeko oglasio – skromno, kako to uvijek i radi:
> „Djeca su naša budućnost. Njihova radost je moje najveće zadovoljstvo. Kad vidim sreću u njihovim očima, znam zašto još uvijek igram. Ponosan sam što su djeca iz Gradačca bila s nama, i drago mi je što sam im mogao uljepšati dan. Neka sanjaju velike snove – baš kao što sam ih i ja sanjao nekad.“
Takve rečenice mogu doći samo od istinskih velikana. Edin Džeko je za djecu iz Gradačca tog dana bio više od kapitena reprezentacije – bio je inspiracija, uzor i dokaz da se i najveći ne zaboravljaju odakle su krenuli.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
