Aktualna tema tokom posljednih sedmica u Hrvatskoj je svakako kupovina Covid potvrda od kako je Vlada Republike Hrvatske na snagu stavila odluku u kojoj se “naređiva” kako sve osobe zaposlene u javnom sektoru moraju imati 3G pravilo (cjepljen, oporavljen ili testiran).
Za nas je, dakako, interesantan isječka iz nedjeljnog Jutarnjeg lista koji vam prenosimo u cjelosti:
Naš sugovornik je muškarac koji ima dvojno državljanstvo, hrvatsko i BiH. Porijeklom je iz jednog mjesta u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini, ali godinama radi u Austriji, gdje ima obitelj. Redovito,
kao i deseci tisuća ostalih, u ovakvoj situaciji vikendima i praznicima putuje na relaciji Austrija – BiH, i to preko Karlovačke županije.
Potragu za covid-putovnicom počeo je sredinom listopada, prije nije imao potrebe, jer je prebolio koronavirus. Bio je protivnik cijepljenja pa je na svaki mogući način pokušavao izbjeći da u njega, kako sam kaže, “iscijede špricu” pa je njegova potraga za covid-putovnicom zapravo bila potraga za ordinacijom gdje bi se lažno cijepio, a zauzvrat dobio legalne dokumente – uz financijsku nadoknadu.
– Htio sam to napraviti u Hrvatskoj koja mi je na proputovanju, ne u Austriji, gdje je to mnogo teže i s težim zakonskim posljedicama, ali ne i u BiH, gdje me svi znaju. Čovjek iz BiH mi je sredio cijepljenje kod liječnice čija je ordinacija u Karlovačkoj županiji, jer si je i on tamo to sredio. Cijena je bila 100 eura po osobi, što je meni bilo i više nego prihvatljivo. Rečeno mi je da dođem 2. studenoga između 9 i 12sati.
Došao sam nešto prije 11 sati sa suprugom, a s nama je došao još jedan par, naši prijatelji, također supružnici. Javio sam se tamo ženskoj osobi i rekao joj da trebam tu doktoricu, rekao joj ime. Ona mi
je samo odgovorila: ‘Nema problema, znam što trebate’.
Shvatio sam da zna tko smo i ja sam odmah prešao na stvar, pa sam pitao je li ‘paše’ 500 eura za nas četvero, računajući na onih 100 eura po čovjeku, a i još 100 eura koje ćemo ostaviti da je počastimo. U tom trenutku u ordinaciju je neplanirano ušla druga osoba, moguće je i medicinska sestra, ne znam radi li s njom, ali je iz druge sobe.
Nastao je muk!
Shvatio sam da ta druga osoba nema pojma što smo mi imali dogovoreno – govori nam bosanski gastarbajter u Austriji. Odjednom je, kaže, liječnica koje je već polako počela pripremati cjepivo ustuknula pa, kako nije bila sigurna to je ova koja je ušla čula, a što ne, naglo okrenula razgovor i počela se braniti.
– ‘Ma ni govora, ma nema šanse. To je meni automatski otkaz.’ Obje su me počele blijedo gledati, ova koja se branila od svega, a bome i ova koje je uletjela usred pogađanja posla. Ponovila je: ‘Ako želite, možemo vas regularno cijepiti i to je to’. Potom se ova druga koja ja došla povukla u drugu sobu, ali je ostavila vrata odškrinuta, no ja sam lagano prišao k vratima, naslonio se na njih i još jednom liječnici rekao tiše:
‘Evo, 500 eura da to odmah sada tu riješimo’. Ali odgovor je bio još rezolutniji: ‘Ne, ne, ne!’ Tu sam se ja malko naljutio pa sam pitao njih jesu li cijepljene. Rekle su da nisu. Nisu, međutim imale ni maske, pa sam im i to prigovorio. Onda me liječnica opet pitala: ‘Želim li se cijepiti ili ne?’ Ja sam rekao – ne! Potom smo svi otišli – prepričao nam je sugovornik kako mu se izjalovio plan koji je, očito, mnogimaprije i poslije njega – upalio.
– Ma u toj ordinaciji masovno to rade, jer nas vide tada i više nikada. Zbog spleta okolnosti nisam to uspio obaviti – govori on.
U međuvremenu se vratio u Austriju. Kako su tamo na snagu stupile još rigoroznije mjere, ipak se odlučio cijepiti i to je učinio tamo, redovno, a sve kako, kaže nam, ne bi imao problema na poslu. Odabrao je također cjepivo Johnson.
Unatoč tome “nije promijenio svoje mišljenje da je cjepivo nepotrebno i da bi svatko trebao imati pravo na izbor”.