DONOSIMO SVE ARGUMENTE I DOKAZE: Alisa Mutap-Ramić NEMA AMNEZIJU! ~ Balkan X portal

Mutap Zijada, rođenog 1959. godine u Sarajevu; Ramić Alise (ranije Mutap), rođene 1996. godine u Njemačkoj; Dupovac Hasana, rođenog 1973. godine u Hadžićima; Barić Josipa, rođenog 1963. godine u Sarajevu; Ožegović Muamera, rođenog 1981. godine u Foči.

Optuženi se terete da su, u periodu od 8. februara 2016. godine, pa nadalje, pristupili grupi za organizirani kriminal, formiranoj od strane Zijada Mutapa i drugih, a koja je organizirana radi prikrivanja dokaza o načinu na koji je Dženan Memić sin Muriza, rođen 1994. godine, zadobio teške fizičke ozljede opasne po život dana 08.02.2016. godine u Velikoj Aleji, općina Ilidža, usljed kojih ozljeda je 15.02.2016. godine preminuo u Kliničkom centru Sarajevo.

U optužnici se navodi da su optuženi vršili prikrivanje dokaza i počinilaca fingiranjem dokaza, prikrivanjem njima poznatih činjenica, te preduzimali radnje sa ciljem prikrivanja stvarnog načina na koji je Memić Dženan zadobio teške fizičke ozljede opasne po život.

Prema navodima optužnice, po prethodnom dogovoru, optuženi Mutap Zijad je ostvarivao kontakte sa više osoba, među kojima i optuženima, koji su lično, kao i u dogovoru s njim i njegovim uputstvima, u cilju prikrivanja počinilaca i načina stradanja Memić Dženana, počinili nezakonite radnje tako što su: neovlašteno i bez naredbe nadležnog suda izuzimali dokaze u vidu snimaka video-nadzora, neovlašteno fingirali i podmetali dokaze koji to stvarno nisu, navodili službenike MUP-a KS na donošenje i potpisivanje akata koji ne odgovaraju utvrđenom činjeničnom stanju, dostavljali fingirane dokaze na vještačenja prikazujući iste kao stvarne, te na taj način vršili ometanje i usmjeravanje istrage u pogrešnom smjeru, prikrivali činjenice koje su im poznate, uništavali dokaze prikupljene sa mjesta događaja a koji se odnose na stradanje Memić Dženana, a sve u namjeri da prikriju stvarne počinioce i stvarni način na koji je Memić Dženan zadobio teške fizičke ozljede od kojih je preminuo.

Optuženi se terete za krivična djela: organizirani kriminal a u vezi sa krivičnim djelima: protivzakonito posredovanje, pomoć učiniocu nakon učinjenog krivičnog djela, sprečavanje dokazivanja i davanje lažnog iskaza, a u vezi sprečavanje otkrivanja i dokazivanja stradanja Dženana Memića.

Tužilaštvo BiH nastavlja intenzivan rad u ovom predmetu u odnosu na ostale prijavljene osobe.

Naime, u predmetu „Dženan Memić“ izvršeno je svjesno i namjerno zataškavanje i prikrivanje dokaza u slučaju smrti Dženana Memića, sa ciljem ne otkrivanja pravih ubojica Dženana Memića, pri čemu su u toj namjeri, slučaj smrti Dženana Memića procesuirali kao kazneno djelo iz „Ugrožavanja javnog prometa“, a ne kao kazneno djelo „Ubojstva“, te lažno za smrt Dženana Memića optužili dvije osobe Ljubu i Bekriju Seferovića, koji su dva puta Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu oslobođeni krivice za smrt Dženana Memića, i koji sa kritičnim događajem u odnosu na smrt Dženana Memića nisu uopće povezane, onda je sasvim jasno da se radi o organiziranom pravosudnom kriminalu, kao i to da sud zaključuje, da nema uopće pouzdanih dokaza, da se uopće desila saobraćajna nesreća tipa nalet vozila na pješaka.

Jedina koja je kritične noći sa Dženanom bila prisutna jest Alisa Ramić ranije Mutap, koja je provela mjesec dana u pritvoru, i koja se još uvijek drži amnezije. Na posljednjem ročištu za produženje pritvora Alisa se obratila sudskom vijeću ističući, da ona ne zna ništa.

Portal Dnevno.ba donosi sve činjenice i dokaze, koji govore, da Alisa Ramić ranije Mutap glumi amneziju:

Naime, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine tereti Alisu Ramić ranije Mutap, da je: „Iako su joj kao očevicu poznate okolnosti u vezi sa nanošenjem povreda Dženanu Memiću usljed kojih je preminuo, te iako je na osnovu odredaba ZKP FBiH bila dužna navesti sve činjenice i okolnosti koje su joj poznate, iste je svjesno prikrila, a koje činjenice su od ključnog značaja za utvrđivanje načina smrti Dženana Memića”, opisalo je Tužilaštvo BiH tereteći Alisu Mutap – Ramić.

ARGUMENTI DA ALISA NEMA AMNEZIJU:

Elmira Karahasanović, koja je šefica odjela za biološka vještačenja u Federalnoj upravi policije utvrdila je, da tragovi krvi nisu izuzeti kako je trebalo, jer nedostaje trag između traga 7 i 8, te da Alisina majica nije izuzeta i dostavljena na vještačenje, dok tragovi krvi na Alisinoj jakni jasno ukazuju, da je od udarca pa nadalje bila u uspravnom položaju, što nesumnjivo govori, da je Alisa Mutap lagala, da je bila u nesvijesti, nego je zapravo cijelo vrijeme hodala. Alisa Mutap je tako bezočno i hladnokrvno lagala, kada je 10. 02. 2016. godine izjavila, da je „pogledala u Dženana i izgubila svijest i došla svijesti u hitnoj pomoći“, dok su upravo na glavnom pretresu 02. 11. 2016. godine pripadnici Direkcije za koordinaciju policijskih tijela u BiH Veljović i Hrvat, decidno izjavili, da je „Alisa Mutap cijelo vrijeme na mjestu događaja bila svjesna, komunikativna, da je ponudila sve podatke o sebi i da je u rukama držala i svoj i Dženanov mobitel“.
Ovo su dvije dijametralno suprotne izjave. Pred Sudom je Alisa Mutap izjavila, da je „samo pogledala u Dženana i da se od tada ničega ne sjeća“. Ovakvo bezočno laganje dokaz je Alisine hladnokrvnosti!
Alisa Mutap je pred Sudom izjavila, da je došla u Veliku Aleju sa Dženanom Memićem, da su parkirali u blizini Kaza Grandea, da nije bilo nikoga, da je noć bila mirna, da su izašli iz automobila, krenuli polako prema Velikoj Aleji, da je ona šetala sa svoje desne strane, a on je išao uz nju njezinom lijevom stranom i da su se dodirivali ramenima, te da je u jednom momentu pred kraj hotela Kaza Grande željela nešto da ga pita i okrenula se prema njemu, tada je on trznuo glavom prema njoj i ničega se više ne sjeća, da je sutradan razgovarala sa roditeljima i da su joj oni rekli, da je davala izjavu u policiji i rekla da ih je udarilo auto zelene boje, da se sjetila jedne scene, dva dana nakon događaja, a to je, da je iz ležećeg položaja vidjela vozilo tamnozelene boje, osobu koja je bila kao prljava, razbarušena kosa i nakon toga se sjetila, da je vidjela kako se vozilo to udaljava.
U odnosu na gore navedeno, Sud je prihvatio iskaz Mutap Alise samo u dijelu, gdje su se nalazili, momenat dolaska u Veliku Aleju na Ilidži, kao i dio izjave, da su šetali, a koje činjenice su utvrđene i potkrepljene ostalim navedenim i provedenim dokazima, dakle, Sud je prihvatio njezin iskaz, sve do momenta kritičnog dešavanja, gdje ista navodi, „da je u jednom momentu pred kraj hotela Kaza Grande željela nešto da ga pita i okrenula se prema njemu, tada je on trznuo glavom prema njoj i ničega se više ne sjeća da je sutradan razgovarala sa roditeljima i da su joj oni rekli, da je davala izjavu u policiji i rekla da ih je udarilo auto zelene boje, da se sjetila jedne scene, dva dana nakon događaja, a to je, da je iz ležećeg položaja vidjela vozilo tamnozelene boje, osobu koja je bila kao prljava, razbarušena kosa i nakon toga se sjetila, da je vidjela kako se vozilo to udaljava“ – OVAJ DIO ISKAZA SUD JE CIJENIO KAO NEUVJERLJIV, KONFUZAN.
Inspektorica MUP-a KS Sanela Hasanbegović sačinila je službenu zabilješku broj: 02/2-2-1-97/16 od 22. 02. 2016. godine, samo nekoliko dana od ubojstva Dženana Memića prema kojoj je upravo Alisa Mutap sa sigurnošću prepoznala jednog od napadača, citiram dio: „Dana 21. 02. 2016. godine, na službeni telefon pozvao me Mutap Zijad, te je ponovio informaciju koju mi je priopćio dana 20. 02. 2016. godine, te kazao da je sa slike navedenih lica pokazao svojoj kćerci Alisi, koja je navela da jedno od lica sa spiska liči na izvršitelja kojeg se ona sjeća, a kojeg je opisala u svojoj izjavi policijskim službenicima, te je isti zamolio, da procijenimo sigurnost njegove kćerke o prepoznavanju navedenog lica sa slike“.
Vezano za povrede Alise Mutap, Kantonalni sud u Sarajevu nesporno je utvrdio, da je ista zadobila lake tjelesne povrede u predjelu glave u vidu nagnječine rane tjemenog dijela s lijeve strane, istezanje vratnih mišića, te nagnječinu u predjelu tijela, a što je Sud i utvrdio uvidom u medicinsku dokumentaciju na ime Mutap Alisa, a koju je Sud cijenio kao stručnu i objektivnu.
Vještak je prilikom saslušanja na sudu izjavio, da je na osnovu medicinske dokumentacije, koju je imao prilikom izrade utvrdio, da Alisa Mutap boluje od epilepsije tipa „apsansa“ još iz perioda djetinjstva, da se još uvijek liječi, da je kritičnog događaja Mutap Alisa bila povrijeđena, te da su te povrede registrirane u medicinskoj dokumentaciji KCUS-a i postavljena je dijagnoza nagnječenje glave, istezanje vrata i nagnječenje tijela, a što sve predstavlja lake tjelesne povrede. Vještak je nadalje izjavio, da je u tijeku pregleda urađen CT mozga, koji je bio uredan, kao i ultrazvuk unutarnjih organa, koji je urađen i bio je u granicama normale.
U tom nalazu od 09. 02., je ljekar također napisao, da je Alisa Mutap bila svjesna prilikom pregleda, orjentirana, komunikativna, adekvatno odgovara na postavljena pitanja, što onda po mišljenju vještaka isključuje mogućnost, da ta registrovana povreda kod Mutap Alise, koju je imala na glavi može uticati na pojavu amnezije, dakle, vještak je isključio amneziju, a što je ovakav nalaz, Sud prihvatio kao objektivan, stručan i u skladu sa strukom.
Po pitanju psihičkih tegoba/simptoma, vještak je na Sudu pak objasnio, da postoji čitav niz psihičkih tegoba, koje je Alisa Mutap ispoljavala nakon stresnog događaja, traumatskog događaja, radilo se o vrlo bolnim traumatskim sjećanjima, koja kod svake osobe praktično izazivaju nelagodu, anksioznost, depresivnost, sumnjičavost, što je sve registrirano na ime Mutap Alisa i na kliničkom planu i putem testova koje je uradila psiholog, što je bilo naravno i za Sud logično, da osoba nakon traumatičnog događaja ispoljava prethodno navedene psihičke tegobe.
Međutim, vještak je pred Sudom naveo, da je isti zajedno sa svojim timom razmatrao, da li ti posttraumatski stresni događaji mogu uticati na neku pojavu amnezije, i zaključili su, da bez obzira, što su oni bili intezivni i snažni, jaki, što je osoba mogla koristiti neke psihološke mehanizme obrane potiskivanja, pa potiskivati te bolne neprijatne događaje u nesvjesni dio psihe, to bi moglo rezultirati eventualnom nekom parcijalnom amnezijom, ali jedna totalna amnezija, koja je bila prisutna ne bi mogla biti vjerodostojna na osnovu ovoga psihološkog mehanizma, da je u ovom slučaju moguće, da je imala neke fragmente gubitka sjećanja, ALI NE i totalnu amneziju, da u ovom slučaju, kada neka osoba doživi jaku traumu, koja je i kontinuirana i bolna i nepodnošljiva za ličnost, ona želi da sačuva svoj integritet, ali to normalno na normalan način svjesno ne može uraditi, e onda koristi mehanizam potiskivanja, da je to obrambeni mehanizam s kojim se ta neprijatna bolna sjećanja potiskuju u nesvjesni dio psihe i ona i na taj način se isključuje sjećanje na te događaje, što se može desiti u slučajevima, kao što je ovaj nakon traume.
Međutim, ali to su fragmentalna nesjećanja, koja se brzo vraćaju i u konkretnom slučaju Alise Mutap, NE MOŽE se govoriti isključivo, da se radilo o psihogenoj amneziji, zato što se radi o retograrnoj amneziji za jedan period, koja ne može biti prouzrokovana toliko psihičkom traumom, kao što je ovaj.
Iz ovakve konstatacije vještaka, Sudu je bilo jasno, da Mutap Alisa nije imala povrede, koje bi mogle izazvati totalnu amneziju, niti je ovaj traumatičan događaj isto mogao izazvati, nadalje, vještak je naveo, da je Alisa Mutap mogla imati fragmentne gubitke sjećanja, ali ne i totalnu amneziju, ali da bi se takva fragmentalna nesjećanja brzo vratila, što po ocjeni Kantonalnog suda u Sarajevu dovodi do zaključka, da „Alisa Mutap zna što se desilo, ali to svjesno prikriva“!
Vještak prof. dr. Abdulah Kučukalić na logičan i stručan način je objasnio Sudu, da Mutap Alisa nije imala takve povrede glave pa samim time ni potres mozga, koje bi mogle izazvati amneziju kod iste, a ovo je potvrdio i vještak medicinske struke dr. Željko Karan, koji je sačinio svoj nalaz i mišljenje o povredama Mutap Alise, te izjavio, da podatak o nesjećanju događaja, povraćanju itd., može ukazati na postojanje potresa mozga, jer osobe koje imaju amneziju za neki događaj koje osjećaju mučninu, nagon na povraćanje ili su povraćale…, takvi simptomi mogu ukazati na postojanje potresa mozga – ono što se zove prolazno funkcionalno oštećenje centralnog nervnog sistema, ali da u raspoloživim medicinskim dokumentima na ime Mutap Alisa nema neurološkog nalaza, kojim bi objektivno bio potvrđen potres mozga.
„Sud na osnovu svega navedenog nije mogao prihvatiti iskaz svjedoka Mutap Alise, jer je očito, da ista zna što se zaista dogodilo, ali da to ne želi da kaže, samo njezino držanje pred Sudom je bilo popraćeno nesigurnošću, nervozom, te je u konačnici prihvaćen samo dio njezinog iskaza u kojem je izjavila, da se nalazila skupa sa preminulim u ulici Velika Aleja, jer je to nesporna činjenica, koju su potvrdili svjedoci Hrvat Džafer i Nebojša Veljović“ – zaključuje Sud.