Svake se godine u svijetu baci ili propadne 1,3 milijarde metričkih tona hrane ili trećina ukupne globalne proizvodnje, dok je je skoro 700 miliona ljudi u svijetu gladno, pothranjeno ili nema osiguranu prehranu, a 40 posto svjetske populacije nema pristup zdravoj ishrani.
Problem bacanja hrane veoma je izražen i u zemljama Zapadnog Balkana, gdje se samo u domaćinstvima godišnje baci više od 1,4 miliona tona hrane, dok, prema podacima Svjetske banke, oko 19 procenata stanovništva živi s manje od pet eura dnevno po osobi – što je standardni prag siromaštva za zemlje s višim srednjim prihodom – dok je znatan broj na pragu siromaštva, javlja Anadolu Agency (AA).
Kada je riječ o domaćinstvima u bivšim jugoslovenskim republikama i Albaniji godišnje se baci više od 1,8 miliona tona hrane, uglavnom zbog prekomjerne kupovine, slabog razumijevanja značenja roka trajanja, ali i neprivlačnog izgleda namirnica kao što su voće i povrće.
U izvještaju Programa Ujedinjenih nacija za zaštitu životne sredine (UNEP) za 2021. godinu, procjenjuje se da najviše hrane u regionu bacaju domaćinstva u Srbiji, čak 726.196 tona godišnje.
U Hrvatskoj domaćinstva godišnje bace 348.091 tona hrane, u Bosni i Hercegovini 273.269, u Albaniji 238.492, Sjevernoj Maakedniji 172.480, u Sloveniji 71.107, a u Crnoj Gori 51.988. Podaci o Kosovu nisu objavljeni u izvještaju UNEP-a.
Zemlje regiona na samom su vrhu u Evropi kada je riječ o bacanju hrane po glavi stanovnika. U Hrvatskoj u kanti za smeće završi 84 kilograma hrane po glavi stanovnika. U Srbiji, BiH, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji baci se 83 kilograma hrane po stanovniku. Ubjedljivo najmanje hrane u okruženju ali i u Evropi, bacaju Slovenci. U Sloveniji godišnje se po glavi stanovnika baci 34 kilograma hrane, što je godišnje 71.107 tona.
– U svijetu nedovoljno hrane –
FAO navodi da proizvodnja hrane prečesto degradira ili uništava prirodna staništa i doprinosi izumiranju vrsta. Takva neefikasnost svijet košta na bilione dolara, ali otkriva i duboke nejednakosti i nepravde u globalnom društvu.
“Tri milijarde ljudi ne može priuštiti zdravu prehranu, dok se prekomjerna težina i pretilost i dalje povećavaju u cijelom svijetu”, navela je Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija.
Iz Organizacije ističu da je neophodna hitna promjena pristupa. Poljoprivrednici, koji se već duže vrijeme bore sa klimatskim ekstremima, dodatno se suočavaju s problemima otežane prodaje. Takođe, rastuće siromaštvo tjera sve veći broj stanovnika gradskih sredina da koriste banke hrane, dok je milionima ljudi neophodna hitna pomoć kada je riječ o hrani.
Jedan od najvećih izazova s kojima se svijet susreće je vezan uz osiguranje dovoljne količine hrane za sve.
Naime, prema sadašnjim predviđanjima će do 2050. godine u svijetu živjeti 10 milijardi osoba, a trenutno ne postoji dovoljno prehrambenih izvora koji mogu zadovoljiti nutritivne potrebe tako velike svjetske populacije.
“Potrebni su nam održivi poljoprivredno-prehrambeni sistemi koji mogu nahraniti 10 milijardi ljudi do 2050. godine”, upozoravaju iz FAO.
– U BiH 45 posto obradivog zemljišta neobrađeno –
Iz navedenog se postavlja pitanje koliko je poljoprivredna proizvodnja u zemljama regiona intenzivna i da li može zadovoljiti potrebe tržišta?
U Bosni i Hercegovini svake godine neobrađeno ostaje oko 45 posto obradivog zemljišta i pored povoljnih uslova za razvoj poljoprivredne proizvodnje, podaci su državne Agencije a statistiku.
U Informaciji o poduzetim mjerama u oblasti politike poljoprivrednog zemljišta, službenom dokumentu Vijeća ministara BiH objavljenom 2020. godine, piše da u Bosni i Hercegovini značajne površine obradivog zemljišta ostaju neobrađene i zapuštene, a poljoprivredno zemljište se već duže vrijeme ne koristi u skladu sa opštim društvenim interesom.
“Među najvažnijim uzrocima nedovoljne proizvodnje osnovnih poljoprivrednih proizvoda u BiH je i taj što se u proteklom periodu nisu dovoljno, a pogotovo ne intenzivno, koristili postojeći zemljišni kapaciteti. Procjenjuje se da u BiH ukupno oranično zemljište zauzima oko milion hektara”, navodi se u dokumentu.
Kada su u pitanju konkretni podaci, ukupna zasijana površina u BiH u 2019. godini iznosila je oko 530 hiljada hektara, dok su ugari i neobrađene oranice činile oko 430 hiljada hektara.
“Glavni izazovi sa kojima se Bosna i Hercegovina suočava vezano za oblast poljoprivrednog zemljišta su: nedostatak cjelovite legislative usklađene sa EU praksama i pravilima a koja se vezuje za problematiku neregulisanost tržišta poljoprivrednog zemljišta, fragmentacija parcela, upravljanje poljoprivrednim zemljištem u državnom vlasništvu, minirana područja, erozije tla i slično”, istaknuto je u ovom dokumentu.
Prema podacima Evropske komisije (EK) o poljoprivredi u zemljama kandidatkinjama, u Srbiji iskorištena poljoprivredna površina iznosi oko 3,44 miliona hektara, odnosno 43 posto ukupnog teritorija.
Zemljište se pretežno upotrebljava kao obradivo zemljište (73 posto), a slijede trajni travnjaci i nasadi. Budući da je odlikuje bogato zemljište i povoljna klima, poljoprivreda je ključni sektor ekonomije Srbije.
Poljoprivreda u Crnoj Gori, koja ima malenu površinu i sredozemnu klimu, je prilično diversificirana – od uzgoja maslina i agruma u obalnoj regiji, preko ranog sezonskog povrća i duhana u središnjim dijelovima.
Poljoprivredno zemljište čini 38 posto (517.000 hektara) ukupnog teritorija Crne Gore.
“Prosječna veličina iskorištenog poljoprivrednog zemljišta po gazdinstvu iznosi 4,6 hektara, ali važno je naglasiti da je 72 posto poljoprivrednih gospodarstava veličine do dva hektara. U strukturi poljoprivrede prevladavaju mala poropoljoprivredna gazdinstva koja uglavnom proizvode za vlastitu potrošnju”, navodi se u dokumentu EK.
U Sjevernoj Makedoniji, koja je uglavnom planinska zemlja velikih dolina, 1,2 milion hektara čini poljoprivredno zemljište (obrađeno zemljište, trajni pašnjaci i livade, zemljište koje se koristi za trajne kulture i povrtnjake).
Poljoprivreda je jedan od glavnih sektora i albanske ekonomije i ostvaruje otprilike 23 posto BDP-a te zemlje. Korištena poljoprivredna površina iznosi 1,18 miliona hektara, tj. 40,5 posto ukupne površine zemlje.
Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija upozorava da bi proizvodnja na globalnom nivou trebala narasti za čak 50 posto do 2050. godine kako bi se osigurala dovoljna količina hrane za dodatnih dva miliona ljudi u svijetu.
