Nova realnost penzija u BiH: Ko stvarno dočeka 2.000 KM, a ko samo sanja..
Za većinu penzionera u Bosni i Hercegovini iznos od 2.000 konvertibilnih maraka mjesečne mirovine zvuči kao dobitak na lutriji. Dok cijene rastu, a penzije jedva prate osnovne troškove, ta cifra se spominje tiho, s nevjericom i često s gorčinom. Ipak, takva penzija postoji – ali ne za većinu.
U praksi, do mirovine od oko 2.000 KM dolazi vrlo uzak krug ljudi. Zajedničko im je skoro isto pravilo: cijeli radni vijek su imali visoka primanja, uredno uplaćivane doprinose i puni radni staž bez prekida. To su najčešće bivši visoki funkcioneri, rukovodioci u državnim institucijama, sudije, tužioci te dio ljudi iz sigurnosnih struktura. Kod nekih je presudnu ulogu igrao i poseban status službe, beneficirani staž ili dodatne povlastice koje su ubrzale ispunjavanje uslova za penziju.
U ovu grupu povremeno ulaze i direktori velikih javnih preduzeća, agencija, pa i poneki univerzitetski profesor koji je decenijama imao visoku osnovicu. Dakle, nema tajni ni čuda – visoka penzija dolazi iz visoke plate i dugog, stabilnog rada.
S druge strane, stvarnost većine građana je potpuno drugačija. Radnici u privatnom sektoru, ljudi koji su godinama radili na minimalcu, oni kojima doprinosi nisu redovno uplaćivani, kao i brojni zaposleni u prosvjeti, zdravstvu i policiji na terenu, teško mogu prići ovom iznosu. Prekidi u stažu, siva ekonomija i niske plate ostavljaju dugoročnu cijenu – onu koja se najviše osjeti u starosti.
Zbog toga je penzija od 2.000 KM u BiH postala simbol nejednakosti. Dok mali broj živi relativno sigurno, većina penzionera svakog mjeseca sabira račune i razmišlja kako da preživi.
Mirovina od dvije hiljade maraka nije standard, već rijedak izuzetak. Za većinu penzionera u BiH ona ostaje san, a ne realna nagrada za decenije rada. Javnost sve glasnije postavlja pitanje pravednosti sistema i traži rješenja koja neće ostaviti starije generacije na rubu dostojanstva.
SLOBODNA BOSNA
