Deset članova kooperacije „Siebenstern eG“, prvi je tim zajednice koja je stigla u BiH kako bi kako kažu, omogućila bolji život za sebe ali i za lokalno stanovništvo. Za sada ih je deset, od kojih svako vlada nekom vještinom – od grubih radova, do umjetnosti, piše DW.
Pomalo skeptični zbog prisustva novinara, članovi kooperacije „Siebenstern“ iz Njemačke, ipak pristaju prvi put da ispričaju zašto su došli baš u ovaj dio BiH. U selo Vranovac su stigli prije dva mjeseca, kada su saznali kakva prirodna bogatstva i kako kažu, ljepotu življenja krije. Odlučii su da ovdje počnu novi život. Kupili su kuću, koju trenutno renoviraju, sa zemljištem na kojem za početak planiraju izgradnju još deset kuća, za svakog člana po jednu.
Reaktivirati prirodne resurse
„Mi već imamo osnovanu ovakvu organizaciju u Njemačkoj, koja se zove Zadruga. Sada to radimo ovdje. Naš projekat je da pokrenemo ovaj prostor, da ga reaktiviramo sa svim bogatstvima koja su na dohvat ruke“, priča Patrik, najstariji među njima, koji kaže da svi rade kao tim.
Iako je kooperacija koju osnivaju u BiH dio istog okvira kao ona u Njemačkoj, pričaju nam da su uslovi za realizaciju bolji u BiH. Svjesni su da će na početku biti malo teže, uključujući tu i suživot sa lokalnim stanovništvom, ali već sada imaju pozitivna iskustva. Žele da ih gledaju kao dio zajednice u kojoj mogu svi da učestvuju.
„Mi na ovoj zemlji želimo da aktiviramo ovu oblast, u saradnji sa komšijama ali i šire. Želimo da se bavimo i poljoprivredom ali ekološki prihvatljivom. Imamo stolare, umjetnike…funkcionišemo na komšijskom principu. Svaki član mora da ima svoju kuću ili svoje mjesto boravka ali radimo zajedno. Imamo dovoljno ljudi da počnemo. Htjeli smo mjesto gdje možemo da živimo i radimo i to smo našli ovdje“, kaže jedna od članica, Katja, pozivajući komšije da ih posjete.
„Želimo da prodajemo naše proizvode, poljoprivredne ili umjetničke. Želimo da osiguramo i radna mjesta za lokalno stanovništvo. Dakle želimo da radimo zajedno sa našim komšijama i da uradimo nešto dobro za našu okolinu“, priča Katja, na koju se nadovezuje najstariji među njima, Patrik, objašnjavajući cilj na praktičnom primjeru.
„Krenuli smo i rekli idemo da nađemo mjesto koje nam se sviđa i našli smo ga ovdje. Našli smo i dobre ljude i otvoreni su za naše ideje. Postoje izvori vode. U kontaktu smo i sa opštinskim vlastima koje imaju sluha za nas. Cilj nam je pomoći komšijama koliko možemo. Da radimo zajedno. Da svima bude bolje“.
Historijske paralele
Ipak lokano stanovništvo je podjeljeno, iako se većina raspituje da li postoje kupci i za njihova imanja. Vijest je otišla i do susjedne Kozarske Dubice i Prijedora, čiji dobar dio stanovništva ima korijene u okolnim selima i imanja koja bi, kako kažu, odmah prodali.
„Imam u Čitluku (selo nadomak Knežice) djedovu kuću i dosta zemljišta. Rijetko idem gore a i sve će ionako da zaraste. Čuo sam da neki doseljavaju i da kupuju imanja, pa ako uspijem, prodaću“, priča jedan stanovnik Kozarske Dubice.
Neki su skeptični i pitaju se zašto su baš izabrali selo Vranovac. Istorijski gledano, postoji izvjesni kuriozitet.
Riječ je o jednoj od prvih njemačkih naseobina u BiH, koju su još za vrijeme Austrougarske naseljavale uglavnom porodice iz Saksonije i Hesena – Klee, Bechtloff, Bohl, Gruber, Horn, Mayer, Schmidt, Hess, a koja je podsticala doseljavanje zemljoradnika, privrednika, ali i tadašnjih činovnika. Pa je tako Vranovac, gdje su najbrojnije bile porodice Eberwein i Vonau, pored drugih sela Dubice, Gradiške, Rudolfst(h)al/ Adolfst(h)al/ Aleksandrovca, trebao poslužiti kao uzor domaćim seljacima i pokrenuti modernizaciju BiH, što je rezultiralo erarnom zemljoradničkom zadrugom (gazdinstva u državnom vlasništvu). Prema podacima koji su dostupni u istraživačkim radovima iz tog perioda, njihovi poljoprivredni prinosi su bili tri puta veći od prinosa lokalnog stanovništva.
Između dva svjetska rata djelovali su u nekoliko udruženja, a nakon izbijanja ustanka u Drugom svjetskom ratu u Dubici, iz ovog sela kao i iz većine dijelova BiH, veliki dio njemačkih porodica napustio je BiH i naselio Srem, Banat i Bačku u Srbiji. Mještani kažu da je nekada postojalo i groblje u blizini ali da je nakon 80 godina sve zaraslo, te da je malo onih koji se sjećaju tačne lokacije.
Nema tu ništa loše ali
Iako je teško povjerovati pričaju danas mještani Vranovca, da ovdje postoji neka veza, dio njih je skeptičan.
„To je bilo njihovo. Oni su bili naseljeni tu. I za vrijeme onog rata, oni su iseljeni odatle“, priča nam Biljana Balaban, koja živi u istom selu.
„Ma nije to ništa loše, ne kažem ja…..samo je to malo unijelo nemir kod nas. Pričaju ljudi da su oni možda malo tu ušli i nepromišljeno, očekujući nešto više. I oni su vidjeli da nije ovdje baš jeftino kao što su mislili“.
Dio mještana sa kojima smo razgovrali nema ništa protiv njihovog boravka, napominjući da su sela ionako prazna i da je dobro da ljudi žele da dođu i žive od svog rada. Renoviranje prve kuće koju su članovi ove zajednice kupili, skoro je završeno. Nakon toga, sve bi trebalo biti spremno za pokretanje zadruge u pravom smislu riječi. Zajednica koja trenutno broj deset članova, želi da živi od svog rada. Nadaju se da će to moći na ovom mjestu, bez obzira na sitne poteškoće na koje nailaze. Plan je proizvoditi a nakon toga i prodavati proizvode.
„Želimo da idemo korak po korak. Da stvorimo porodično okruženje sa lokalnim stanovništvom. Već učimo jezik, dva puta sedmično i veoma je težak (smijeh)“, priča Noel (23), koji u ovoj zajednici radi kao stolar.
Posao za sve
„Pravim male stolove od prirodnog drveta. Moj san bi bio ostvaren kada bih to mogao da radim svakog dana“.
Kooperacija, koja je registrovana već u BiH i koja će u punoj funkciji biti za tri mjeseca, biće kao jedno veliko domaćinstvo. Poručuju da žele podstaći ljude da se ne iseljavaju sa ovih prostora i da posla ima za sve.
„Želimo da omogućimo sredinu iz koje neće morati da odlaze. Ako se neki vrate a mi budemo imali posla za njih, onda smo svi na dobitku“, poručuju gotovo jednoglasno, ističući da nije sve savršeno u Njemačkoj, kako mnogi ljudi misle.
