Prošlo je deset dana od imenovanja, a šest od objave u Službenom glasniku Republike Srpske, ali nova vršiteljica dužnosti predsjednice RS, Ana Trišić-Babić, i dalje je – nevidljiva.
Nema je na sjednicama, nema je u javnosti, nema čak ni u zvaničnim medijskim izjavama. Postoji samo na papiru. A i taj papir smrdi na političku prevaru.
Na dan njenog imenovanja, Trišić-Babić se nije pojavila ni u Narodnoj skupštini RS, koja ju je — barem formalno — izabrala. Od tada, ni glasa od “predsjednice”. Nema nastupa, nema intervjua, nema ni simboličnog “preuzimanja dužnosti”. Sve što se zna jeste da je potpisala nekoliko ukaza kojima su poništeni svi neustavni zakoni i zaključci koje je Dodikov režim donio u svom suludom pokušaju da Republiku Srpsku odvoji od BiH.
I to je bilo to. Nakon tog potpisa – muk.
Od tada, Ana Trišić-Babić kao da je nestala u vakuumu političke fikcije. Nema je ni u Palati Republike, ni na protokolarnim događajima, ni u medijima. Umjesto nje, i dalje svuda figurira – pogađate – Milorad Dodik, čovjek koji se ponaša kao da je on i dalje predsjednik. On i dalje daje izjave “u ime RS-a”, koristi sve beneficije funkcije, prisustvuje ceremonijama i prijemima, i, naravno, režimski mediji ga i dalje predstavljaju kao “predsjednika” – bez preciziranja čega, jer je i njima vjerovatno neugodno izgovoriti istinu: predsjednik ničega.
Ono što javnost sada vidi jeste savršeno ogoljena Dodikova taktika – jeftina predstava za međunarodnu publiku, režirana s ciljem da se izbjegnu američke sankcije koje su zaprijetile da konačno presijeku njegove tokove moći i novca. Ana Trišić-Babić je u toj predstavi – običan kartonski lik, figura na papiru, marioneta koja služi samo jednoj svrsi: da Dodik može reći “vidite, ja više nisam predsjednik, sad je ona”.
Ali svako ko ima i najmanji kontakt sa stvarnošću zna da se ništa nije promijenilo. Republika Srpska je i dalje privatni feud Milorada Dodika, a Trišić-Babić je samo novi dekor u njegovom političkom cirkusu.
Za one koji se sjećaju njenog “diplomatskog” backgrounda, ironija je tim veća. Bivša savjetnica Dodika i Željke Cvijanović, koja je nekada glumila “most prema Zapadu”, danas je lutka u izlogu režima koji je već odavno izgubio svaki kontakt s normalnošću.
Dodik je, dakle, odigrao potez koji bi bio smiješan da nije tragičan. Umjesto da se suoči s posljedicama svojih postupaka – konstantnog negiranja genocida, napada na Ustavni sud, vrijeđanja međunarodnih partnera i prijetnji secesijom – on je odlučio da “izmisli” predsjednicu. On, naravno, i dalje vuče sve konce, a Ana Trišić-Babić služi kao živ (ili barem administrativno živ) dokaz njegove perfidnosti.
Njen “mandat” već je ušao u političku historiju BiH kao možda najapsurdniji primjer institucionalnog paravana. U državi koja je već navikla na apsurde, ovaj je poseban: imamo predsjednicu koju niko nije vidio, koja ništa nije rekla, koja ništa ne radi – ali koja formalno “postoji”.
Svi znaju da Trišić-Babić nije tu da vlada, već da spašava Dodika i njegovu porodicu od američkog gnjeva. Sankcije koje su već pritisnule njegov režim sve su bliže direktnom udaru na njegovu finansijsku i političku infrastrukturu. Stoga je, u očajničkom pokušaju da se “sakrije iza ženske figure”, Dodik gurnuo Anu Trišić-Babić na poziciju koja zapravo ne postoji — jer funkcija predsjednika RS trenutno egzistira samo u Dodikovim medijima i u njegovom megalomanskom egu.
I dok zapadni diplomati vjerovatno u tišini posmatraju ovaj novi politički performans, građani RS-a već odavno znaju istinu: Dodik se nije odrekao vlasti, nego samo skinuo kostim predsjednika i ostavio svog dublera na sceni.
Ana Trišić-Babić tako postaje simbol jedne epohe – epohe u kojoj se funkcije ne dobijaju da bi se obavljale, nego da bi se skrivao neko drugi.
U međuvremenu, Milorad Dodik i dalje vozi službene limuzine, govori u ime “naroda”, dijeli državne pare, organizuje proslave i napada Sarajevo. Jedina razlika je što sada ima koga gurnuti ispred sebe ako neko iz Washingtona ili Brisela pita: “Zašto predsjednik RS još uvijek krši Dejton?”
Odgovor je spreman: “Ko, ja? Pa ja više nisam predsjednik. To je sad Ana.”
I tako, dok traje ovaj politički kabare, Republika Srpska ima “predsjednicu” koja ne postoji i “bivšeg predsjednika” koji ne silazi sa trona. To nije država, to je privatna predstava jedne porodice, a Ana Trišić-Babić je samo statista u Dodikovom beskrajnom monologu o moći, strahu i lažima.
