Dodik i Konaković sklopili sporazum kao Karadžić i Abdić

“Potpisnici svečano zaključuju mir i objavljuju početak izgradnje dobrosusjedskih odnosa i saradnje na političkom, ekonomskom, saobraćajnom, kulturnom, sportskom i dr. planu. Sporazum Abdić-Karadžić iz ‘93. Isti jezik, ista svrha kao sporazumi Osmorke. Doduše bez “ugroze”. “Da je Bakir Izetbegović došao u Laktaše i gledao sa Dodikom bio bi razapet.” “Šuplja, populizam koji može mnogo da nas košta.”

Reakcije za sada podijeljene barem što se tiče Federacije. Za jedne izdajnici a za druge reformisti, noviteti na političkoj sceni, samo se nekako stiče utisak da su lica ista.

Za sada najglasniji u RS-u Nebojša Vukanović koji je na svom blogu komentarisao “O kako je lijepo vidjeti simbiozu Banjaluke i Sarajeva, slike radosti, sreće i ugodne saradnje. Iako su do juče jedni na druge bacali drvnje i kamenje, dogovor oko podjele plijena, vlasti i funkcija donio je sasvim novu dimenziju, i više se ne gledaju preko nišana, kako reče Nermin Nikšić kod Mate Bitange u Teleringu, već su postali partneri a druženja su svakodnevna.”

Svakako, principijelno kao i do sada, komentarisao je i izvukao prepiske i izjave: “Dodik je za Konakovića bio šizofreničar koji zemlju vodi u ambis, bio je tobože spreman da uzme pušku u ruke i brani BiH od najcrnjeg scenarija, a nije se ustručavao da zbog Dodika napadne i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, ministra Vulina i druge jer je njegov novi jaran loše govorio i vrijeđao Bošnjake.” ,ne toliko osvrnuvši se na Elmedina Konakovića koliko na neprincipijelnost Milorada Dodika.

Ono čime se Elmedin Konaković, lider NIP-a brani jeste da se ide težim putem.

“Konflikt kojim se hrani politička scena i populizam lakši su put. Takav koncept otera godišnje iz naše zemlje jedan celi, veliki grad ljudi. Donese političarima mandate i plate, ljudima u Bosni i Hercegovini ništa dobro. Smirivanje tenzija treba da donese deblokadu procesa, normalizaciju rada parlamenata i vlada, usvajanje strateških dokumenata koji će poboljšati uslove života svima u Bosni i Hercegovini”, naveo je Konaković.

Zatim je dodao da je to “teži put zato jer nema jeftinih poena“.

“Traži hrabrost i spremnost na ponekad bolne kompromise. Spreman sam žrtvovati ne jednu nego tri političke karijere ako će ta žrtva doneti nešto dobro Bosni i Hercegovini i svim ljudima u njoj. Nikad ispod crte, nikad nauštrb domovine. Za početak usvajanje i povećanje budžeta do kraja godine, imenovanje Saveta ministara, usvajanje još nekih važnih dokumenata“, zaključio je Konaković.

Aljoša Čampara, ministar unutrašnjih poslova FBIH je u svom gostovanju objašnjavao prirodu susreta. “Neslužbeni susret dvojice političkih lidera o uspostavi vlasti” , navodi.

Iako neslužbeni susret, ipak je vaninstitucionalni sastanak o institucijama i vlasti sa negatorom institucija i države. Senad Pećanin, novinar i advokat, svojevremeno još prije početka izborne kampanje za Elmedina Konakovića rekao da je bošnjački Dodik u nastajanju.

Stvarno je Milorad Dodik kao nesretna politička figura postao sinonim za jedinstvenu vrstu politike koja mnogo sama po sebi govori. Nešto kao Makijavelist.

Kao da se po javnom diskursu da zaključiti da je Međunarodna zajednica “pogurala” formiranje vlasti za kandidatski status.

“Srbi i Hrvati biraju muslimane koji će da im služe.”