Pratimo kako se svakodnevno ismijava naša dijaspora — kako su počeli sabajle jesti ćevape, kako će popravljati zube i automobile te ići kod frizera.
Sjećamo se vremena kada su se vlasnici firmi ismijavali s radnicima i govorili da za svakog radnika kojeg otpuste imaju trojicu koji čekaju u redu. Došlo je vrijeme kada je radnika jedva moguće pronaći. Sada više nije smiješno.
Dijaspora je Božja blagodat za ekonomiju naše države.
Iskreno, nimalo nam nisu smiješne šale na račun dijaspore da će doći kući na odmor kako bi “radili” zube, popravljali automobile ili se šišali. To je ružno ismijavanje ljudi koji dolaze svojoj kući, troše sa svojim najbližima i ostavljaju novac svome narodu. Toliko je to ružno i ogavno da bismo shvatili koliko, zamislimo da se dijaspora ismijava s onima koji dođu na Zapad pa govore: došli su prositi, došli su se liječiti, došli su se najesti. Kao što je to ružno, tako je ružno i ovo prvo.
Nitko ne zna ničiju muku. Ostaviti sve i započeti život iznova, često u poznim godinama, u tuđini — nije nimalo lako.
MI I DIJASPORA SMO JEDNO!
