Sigurnosne kamere imaju odgovore
Ako uočavamo logičke šupljine u prezentaciji i tretmanu događaja, to ne znači da dovodimo u pitanje sam teroristički čin u Bosanskoj Krupi!
To što se dogodilo u Bosanskoj Krupi 24.10. jeste napad na državu, jeste teroristički čin, koji se usložnjava činjenicom da su možda, kako smo već pisali, „pohapšeni krivi krivci da se sakriju pravi krivci“.
Jer ako je neko uplanirano hapsio krive „krivce“, da zametne trag, onda taj neko zna i ko su pravi krivci. No, o tome ćemo u sljedećem nastavku ovog mini-feljtona.
Ono što nas sada zanima jeste pitanje koje mnogi postavljaju na društvenim mrežama:
Kako je mogao dječak od 14 godina neopaženo ući u Policjsku stanicu i izbosti dvojicu policajaca? Kad su ga vidjeli maskiranog, valjda su trebali odmah reagirati! Šta ima da maskirani napadač radi u Policijskoj stanici – osim da napada!
Pa nije valjda maskirani napadač došao da se raspita gdje se vadi lična karta? Ko god bi vidio maskirano lice, a pogotovo policajac, to bi ga trebalo alarmirati na reakciju.
Ovako ispada da je maskirani napadač ušao u Policijsku stanicu, prošao pored lica na ulazu – valjda postoji prijavnica / portirnica, došao nesmetano, takav maskiran, do „dežurne sobe“, a onda, u toj „dežurnoj sobi“, prišao jednom policajcu pa ga izbo, pa drugom, pa ga izbo, a ovi policajci su spokojno gledali u maskiranog napadača kao da im je rod rođeni.
Nema logike!
Naše društvo svakako je prestrašeno i izranjavano nepovjerenjem u pravosudne organe, a slučaj iz Bosanske Krupe bi mogao dodatno produbiti ambis pravne i fizičke nesigurnosti. Morala bi to znati Tužiteljstva, i USK i BiH – da im je imperativ raditi u ime poštenja i povjerenja, a to bi značilo da čim prije predstave javnosti vjerodostojnost svojih reakcija, u pogledu izjava, i u pogledu opravdanosti za hapšenje osam lica, koja su, dakle, puštena kućama.
No, najmanje što bi Tužiteljstva moga uraditi jeste da u javnost puste snimke sigurnosnih kamera, oko Policijske stanice Bosanska Krupa, i u samoj Policijskoj stanici. Ako se ti snimci budu poklapali sa izjavama koje smo čuli, i sa „zvaničnom“ verzijom događaja, javnost bi umnogome mogla biti umirena.
A šta ako se dogodi da ne ugledamo ni jedan snimak sa sigurnosnih kamera? Valjda postoje snimci sa okolnih objekata, na kojima se vidi kako malodobni ubica prilazi zgradi Policijske stanice? Dosad smo to trebali vidjeti! Jer, ako ne vidimo da je to to – postaju opravdane sumnje da su se stvari odigrale drugačije od objavljenog.
Budimo otvoreni: Javnost hoće da vidi snimke prilaska malodobnog napadača Policijskoj stanici! Javnost hoće da vidi snimke ulaska malodobnog ubice u Policijsku stanicu! Nemojte nam samo reći da danas, kad svaki javni objekat i bezmalo svaka kuća imaju video-nadzor – tog nadzora nema na objektu i u objektu Policijske stanice!
E, sad, da vidimo kako glasi zvanična verzija događaja iz MUP-a USK i Tužiteljstva!
– “Napad je izvršilo maloljetno lice (godište 2009.), koje je sa hladnim oružjem oko 21 sat ušlo u Policijsku stanicu Bosanska Krupa, te napalo šefa smjene i njegovog zamjenika“ – rekao je glasnogovornik MUP-a USK.
Morao bi neko dosad objasniti kako se to ulazi u Policijsku stanicu.
„Šef smjene je podlegao povredama, dok se zamjenik nalazi u Kantonalnoj bolnici sa teškim povredama i ljekari mu se bore za život“ – kaže glasnogovornik MUP-a USK, a iz čega razumijemo da dvojica napadnutih policajaca nisu mogli biti svjedoci da je napadač bio maskiran, niti da je uzvikivao islamističke parole, kako su prenijeli neki mediji.
Ali, u Tužilaštvu USK znaju kako je bilo.
– „Jučer, u 20.40 sati, nepoznata osoba koja je imala odjevni predmet preko polovine lica je ušla u Policijsku stanicu Bosanska Krupa, a potom i u dežurnu sobu u kojoj su se u tom trenutku nalazila dva policijska službenika, te ih bez ikakvog povoda napao hladnim oružjem – nožem. Jednom policijskom službeniku je zadao povrede grudnog koša od kojih je kasnije preminuo, a drugom povrede abdomena i glave“ – naveli su iz Tužilaštva USK.
Dakle, saznajemo da je „nepoznata osoba“ bila maskirana, iako ne znamo ko je tu „nepoznatu osobu“ vidio takvu maskiranu, ali zato saznajemo da su tu maskiranu osobu vidjela dva policijska službenika koji su nastavili mirno sjediti kako bi ih ta „nepoznata osoba“ izbola nožem.
Prva enigma: Ko je posvjedočio da je osoba bila maskirana, ako to nisu dvojica izbodenih policajaca, jer taj ko je vidio maskiranu osobu prije napada – valjda bi morao reagirati?
Pretpostavljamo da se napadač maskirao kad je ušao u Policijsku stanicu, budući da neće maskiran hodati gradom. A ako je ušao u Policijsku stanicu, a neko ga već vidio maskiranog – kako rekosmo to ne mogu biti ova dvojica policajaca, jedan ubijen, drugi teško ranjen – onda je taj neko trebalo alarmirati „dežurnu sobu“ i „druge policajce“ da im prijeti opasnost.
Druga enigma: Ako je maskirana osoba ušla u „dežurnu sobu“, kako je moguće da dvojica policajaca nisu reagirali, već su prvo jedan, a potom drugi, dopustili da ih maskirana osoba, dakle, dječak, izbode nožem?
Pitamo, dakle, samo pitamo!
Utom se, po izvještaju Tužilaštva USK, na poprištu odjednom pojavljuju „drugi policajci“:
– „U tom trenutku, kako se dodaje, u prostorije su ušli drugi policajci koji su savladali napadača i uhapsili ga.“
Pa gdje su ti „drugi policajci“ bili kad je „nepoznata osoba“ ušla u Policijsku stanicu? Bili su tu! Po čemu znamo da su bili tu? Pa znamo po tome što Tužilaštvo USK kaže da su bili tu – „u tom trenutku“ – dakle, čim je malodobni ubica izbo dvojicu policajaca „drugi policajci su“, „u tom trenutku“, ušli i savladali napadača. Dalje, ako su dvojica napadnutih policajaca bili u „dežurnoj sobi“, gdje su u tom času bili ovi „drugi policajci“?
Sva ova pitanja i sumnje u vjerodostojnost zvanične verzije mogu potvrditi ili opovrgnuti snimci sigurnosnih kamera. Postoji samo jedan jedini razlog da se ti snimci sakriju od javnosti: Ako neko laže, spinuje, petlja i skriva pravu verziju događaja! Ako je ovo što smo čuli prava verzija događaja, nju bi mogli potvrditi snimci sigurnosnih kamera.
I još ešto, objavljena je fotografija Elmira S. Pored njega je jedna „vehabijska“ mama, tetka, učiteljica, drži ga za ruku, gospođa čiji outfit pripada evropskim, a ne islamističkim stilovima.
Na dječakovoj ruci je narukvica, kakvu bi malo koji tzv. vehabija natakario. Bilo bi zanimljivo znati ko je ova žena pored njega. Je li to taj ambijent koji je odgojio ekstremistu? (Fatmir A.)
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
