Politička konstrukcija koja je nekad nazivana “legitimnom trojkom” – SNSD, HDZ i SDA – već odavno funkcioniše više kao neformalni savez interesa, nego kao stvarna koalicija.
No, u kriznim i ključnim momentima, njihova prećutna solidarnost ispliva na površinu – kao što sada vidimo kroz odnos prema presudi Miloradu Dodiku.
CIK i oduzimanje mandata Dodiku
Ukoliko Centralna izborna komisija BiH zaista oduzme mandat Miloradu Dodiku zbog pravosnažno potvrđene presude ili bilo kojeg drugog razloga koji proizlazi iz zakona, nastaje pitanje političke reakcije i redistribucije moći u državnim institucijama.
Ovakav potez CIK-a, iako pravno utemeljen, imat će ogroman politički odjek. U trenutku kada se očekuje reakcija iz opozicionih i nominalno “proevropskih” krugova, glavni branioci Dodika su ponovo SDA i HDZ, odnosno njihovi lideri – Bakir Izetbegović i Dragan Čović.
Bakirova tišina prema Dodiku – strateška ili saučesnička?
Zanimljivo je da Izetbegović gotovo nikada direktno ne napada Dodika, iako je u više navrata otvoreno vrijeđan i odbačen od strane entitetskog lidera. Umjesto toga, glavna meta SDA ostaje sarajevska Trojka, koja, iako nije bez svojih slabosti, ipak predstavlja drugačiji pristup – institucionalan i donekle dosljedan.
Činjenica da se veći dio političke energije SDA troši na diskreditaciju Trojke, dok se prema Dodiku vodi gotovo blagonaklon ili potpuno indiferentan stav, postavlja pitanje: Da li je Trojka veći problem SDA-u od samog Dodika?
Odgovor, nažalost, izgleda – da.
A gdje je HDZ?
Dragan Čović i HDZ nastavljaju po starom obrascu: puna podrška Dodiku, bez obzira na sadržaj njegovih izjava ili pravne presude. Ta politička simbioza opstaje jer je svakom od njih lakše upravljati državom koja ne funkcioniše – nego onom koja bi ih možda natjerala na istinsku odgovornost.
Može li dvojka preživjeti bez Trojke?
Ako Dodik izgubi mandat, i ako HDZ i SDA nastave da ga politički štite, ne samo da legitimna trojka više ne postoji, već se jasno vidi da je Trojka – bez obzira na sve nedostatke – ostala sama u borbi protiv režima i nacionalističkog statusa quo.
Dakle, možda će SDA i HDZ pokušati oživjeti partnerstvo s ostatkom bivšeg bloka, ali ako Trojka ostane na kursu, mogla bi postati prva istinska opozicija dubokoj državi koju čine nacionalističke elite.
Pitanje više nije samo “hoće li CIK oduzeti Dodiku mandat”, već:
- Ko će tada još uvijek stajati uz njega?
- Ko će pokušati profitirati iz njegovog političkog pada?
- I hoće li politička scena konačno raskrstiti s dogmama ‘legitimnih predstavnika’ koje narod nikada nije ovlastio za korupciju i autoritarnost?
Možda je pravo pitanje: Ko je uopšte za promjene, a ko za paravan promjene?
