Estradizacija religije u političke svrhe
Ako se ugasi Hayat – gasi li nam se i identitet?
U Bosni i Hercegovini se više ne vode bitke oko ideja, vrijednosti i programa. Vode se bitke oko signala. Oko paketa. Oko platforme. Oko dugmeta na daljinskom upravljaču. Jer u zemlji u kojoj je politika odavno izgubila sadržaj, ostala je samo forma — a forma se emituje.
Mogućnost da Hayat TV nestane sa Moja TV platforme BH Telecoma ne djeluje kao tehničko pitanje, ali se upravo tako pokušava predstaviti.
Kao poslovna odluka. Kao tržišna korekcija. Kao obična promjena u ponudi kanala. A zapravo je riječ o mnogo dubljoj stvari: borbi za narativ, emociju i kontrolu nad identitetom.
Jer ovdje vjera odavno nije samo vjera. Ona je program. Ona je špica! Ona je studio. Ona je termin u rasporedu. Ramazan nije duhovni proces — to je sezona. Bajram nije blagdan — to je specijalni program. Duhovnost se ne živi, ona se emituje.
Zato strah nije od gašenja televizije. Strah je od gašenja osjećaja kontrole. Jer ako nestane kanal, nestaje platforma za poruku. Ako nestane platforma, nestaje narativ. Ako nestane narativ, nestaje monopol nad emocijom. A kad nestane monopol nad emocijom, politika ostaje gola.
Vjera, paradoksalno, najmanje je ugrožena. Vjera može bez signala. Bez HD rezolucije. Bez grafike. Bez voditelja. Bez studija. Bez reklama. Bez sponzora. Bez džinglova. Ali politička upotreba vjere — ne može.
Zato ovo nije pitanje Hayata. Ovo nije pitanje BH Telecoma. Ovo nije pitanje Moja TV platforme. Ovo je pitanje upravljanja simbolima.
U zemlji u kojoj se identitet ne gradi obrazovanjem, nego medijskom propagandom i ponovljivošću; u kojoj se emocije ne oblikuju zajednicom, nego programskom šemom; u kojoj se istina mjeri gledanošću — gašenje jednog kanala ne znači tehnički mrak, nego simbolički gubitak kontrole.
Jer kada se signal ugasi, ostaje stvarnost.
A stvarnost je opasna bez režije.
Panika nije zbog televizije. Panika je zbog toga što bi narod, po prvi put, mogao početi doživljavati vjeru, tradiciju i identitet bez medijskog posrednika.
A to je za ovaj sistem — najopasniji scenario.
Jer kad nema signala, nema narativa.
Kad nema narativa, nema upravljanja.
Kad nema upravljanja, nema moći.
I tada televizija postaje ono što je oduvijek trebala biti — samo televizija.
A identitet se vraća ljudima, jwr tako MORA BITI!
–
