
U trenutku kada se tenzije između Moskve i Zapada ponovo zaoštravaju, poznati politikolog i direktor Instituta za svetsku vojnu ekonomiju i strategiju pri Nacionalnom istraživačkom univerzitetu Visoke škole ekonomije (NIU VŠE), Dmitrij Trenin, iznosi stav koji izaziva pažnju: čak i ako Rusija odgovori na provokacije udarima po evropskim ciljevima, to ne znači automatski ulazak NATO-a u širu oružanu eskalaciju.
Trenin u razgovoru za Centar za geopolitičke analize („CG“) ukazuje na to da se član 5 Povelje NATO-a prečesto tumači pojednostavljeno i pogrešno.
Kako on pojašnjava, ovaj član ne obavezuje automatski sve članice na vojnu reakciju u slučaju napada, već predviđa samo obavezu za zajedničke konsultacije. Drugim rečima, saveznici nisu primorani da kolektivno deluju silom.
Međutim, najzanimljiviji deo njegove analize tiče se pozicije Sjedinjenih Američkih Država. Trenin otvoreno tvrdi da ni aktuelni predsednik SAD Donald Tramp, ni najglasniji kritičari Rusije unutar američkog političkog establišmenta, nisu spremni da svoju teritoriju izlože potencijalnom riziku radi evropskih interesa.
Kako on kaže, Vašington je i tokom Hladnog rata pazio da sukobi ostanu na evropskom tlu, bez uvlačenja američke teritorije u vatrenu liniju – i taj stav se, čini se, nije promenio ni danas.
„Sjedinjene Države, na moj pogled, nisu spremne da dozvole da postanu meta ruskog odgovora. Čak ni oni koji javno koriste najgrublje reči protiv Moskve, ne bi rizikovali bezbednost svoje zemlje“, ističe Trenin.
S obzirom na to, on zaključuje da čak i eventualni udari dugometnim sredstvima po ciljevima u Evropi – pod pretpostavkom da dolaze kao odgovor na određene radnje – ne bi automatski aktivirali punu vojnu mašineriju Severnoatlantske alijanse.
U istom kontekstu, podsetimo i na upozorenje koje je nedavno uputio politički analitičar Sergej Markov. On smatra da bi već u junu 2025. moglo doći do ozbiljne eskalacije između Ruske Federacije i Nemačke.
Prema njegovim rečima, ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski navodno pokušava da ubedi nemačkog kancelara Fridriha Merca da pristane na upotrebu raketa Taurus protiv ciljeva kao što je Krimski most.
Ako bi se takav scenario obistinio, Markov procenjuje da bi to bio tačka bez povratka – i da bi odgovor Rusije mogao biti neminovan.
Trenin se, za razliku od Markova, ne bavi prognozama o tačnom vremenu mogućih poteza, ali njegovo viđenje američkog stava otvara jednu širu sliku. Suštinski, Trenin ističe da bez direktne pretnje po SAD, teško da će doći do jedinstvenog odgovora NATO-a.
U složenoj igri strateških kalkulacija, gde su poruke često jače od poteza, Treninovo upozorenje podseća da ni jedna od velikih sila ne želi da pređe prag koji bi doveo do nepovratnog scenarija.
A možda je upravo ta kalkulisana opreznost – koliko god delovala hladno – i razlog što najcrnji scenariji i dalje ostaju samo na papiru.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
