“Ko je upalio svjetlo u sobi gdje se nikad ništa ne odlučuje?”
Dom naroda, inače poznat po atmosferi sablasne tišine i političke koreografije bez iznenađenja, prošle sedmice doživio je scenu koja bi, da je bila snimljena, mogla konkurisati za dramu godine. U glavnim ulogama: Dragan Čović i Nikola Špirić, do jučer sigurni režiseri parlamentarne blokade, sada u ulozi zbunjenih posmatrača.
Kako ekskluzivno saznajemo, politički potres je uslijedio kada su delegati — vjerovali ili ne — počeli glasati. Ne za pozdrave, nego protiv zakona. I to kako!
U igru je ušao osmorac koji mediji već nazivaju “ekipa za rušenje snova” — Miletić, Đonlagić, Softić, Smajić, Ademović, Vuković, Nešković i Džaferović. Zajedničkim snagama razbili su dugogodišnju praksu da je “neodlučnost najbolja odluka” i udarili direktno po zakonima koji su čekali bolje dane. Rezultat: šok i nevjerica u redovima tradicionalnih blokatora.
Posebno bolan poraz doživio je “Čavarin zakon”, zamišljen da olakša život osobama pod sankcijama — počevši od samog Marinka Čavare, kojem je, prema urbanim legendama, keš jedino rješenje jer mu je bankovni račun “privremeno u Americi”. Zakon nije prošao. Niti će.
Reakcija iz redova HDZ-SNSD?
Potpuni gubitak kompasa. Špirić je pokušao zaustaviti vrijeme — i sjednicu — iako za to nije imao pravno uporište. Kada mu je rečeno da to ne može, odgovorio je riječima: “Ali uvijek smo mogli!”.
Čović, s druge strane, već traži “tihu sobu” za sjednice — gdje niko ne smeta i gdje se svi zakoni automatski arhiviraju bez čitanja. Po mogućnosti, i bez opozicije.
Ono što dodatno ulijeva paniku jeste nova matematička realnost: “Savez za razbijanje iluzija” ima većinu. Klub Bošnjaka, uz dva delegata iz RS-a, čine jezgro koje je odlučilo da više neće glumiti statiste u predstavi zvanoj “Evropski put bez izlaza”.
U kuloarima se već šuška da bi sljedeća sjednica mogla biti zakazana “na neodređeno”, što je politički eufemizam za “nikad više, osim ako se sve vrati na staro”.
Dok se traži aplikacija koja filtrira delegate po poslušnosti i odbija sve koji bi mogli pritisnuti dugme “ZA”, BiH ulazi u novu eru — onu gdje ni “pauza” više nije sigurna, jer kad ni pauza ne pomogne, ostaje samo jedna opcija: reset sistema. Ili, kako kaže jedan delegat: “Ako već ne možemo graditi BiH, hajde da je bar ne rušimo više.”
